Ljubav ne bira. Budite strpljivi i naći ćete je. Naći će ona vas. Volite onoga tko zaslužuje vašu ljubav, tko god i kakav god taj netko bio. Poštujte i volite iskreno i do kraja. I seksajte se. Puno se seksajte

 

Kako je posljednja kolumna kolegice Anite bila barem djelomično inspirirana mojom pričom o svima nam poznatom Matiji, na čemu joj najdublje zahvaljujem, tako je i ovaj današnji OSI sektor barem djelomično inspiriran nečim o čemu je Anita nedavno pisala.

O seksu i invaliditetu, zapravo, želim i sam pisati već neko vrijeme, no um mi na stranu svaki put odvuče neka druga tema. Pa vi recite da muški razmišljaju samo manjom glavom. Ili ja možda nisam pravi muž? Tko zna. Bilo kako bilo, došao je ipak red i na seks, pa ćemo danas o tome. I, samo da znate, budući da seks prodaje sve, očekujem da ova kolumna bude najčitanija. Ikad.

Gotovo sam u priču o seksu upleo darvinizam, socijalni darvinizam, lamarkizam i ljude poput Thomasa Henryja Huxleyja, Herberta Spencera i Abrahama Maslowa. Ali ne brinite, neću filozofirati. Neće ova kolumna, nažalost ili na sreću, biti ni prozna poput one o Matiji pa ne očekujte niti pornografsko štivo. Možda bih ja i napisao tako nešto, ali znate kako je – urednik, cenzura, čitatelji, javnost. Šok. Nevjerica. Skandal. Smak svijeta. Entropija. Kraj svemira. Stvari katkad brzo eskaliraju.

Šalu na stranu, bacimo se na posao. Ne, ne mislim na to. Ali slobodno možete i to, treba popraviti katastrofalnu demografsku sliku. Pričekat ću vas ja, tu, između redaka.

Jeste? Vidite, još sam ovdje.

Dakle. Seks. Uvijek se trudim biti iskren pa ću biti i ovaj put – sve i da sam puno iskusniji na tom polju, a nije nikakva tajna da dosad nisam bio pretjerano aktivan, ne bi mi palo na um ikome posebno soliti pamet oko seksa. No kako si utvaram da sam nekakav društveni komentator, pisat ću o onome što vidim. A kad smo već kod iskrenosti, neće danas biti riječi samo o seksu, nego i o onome što smatram neodvojivim, ali prečesto odvojenim aspektom priče o seksu – vezama.

Prije nego potpuno maknemo Darwina i ekipu s dnevnog reda, treba nimalo dvoznačno reći da je seks osnovna fiziološka potreba svakog čovjeka, pa tako i svake osobe s invaliditetom. Nužan je prvo kao alat za produžetak vrste, a kako su ljudi vrlo kompleksna bića, vjerojatno najkompleksnija na našoj plavoj ljepotici, nužan je i svakom od nas za naše sebično postojanje. Možda bez seksa nećemo umrijeti kao bez hrane ili vode, ali potreba za seksom je uglavnom podjednako snažna i iskonska, a njeno nezadovoljavanje vodi u ponekad štetnu i opasnu neravnotežu. No ljudi su više od skupine pojedinaca i, kako volimo misliti, više od običnog zbroja atoma, stanica i organa.

U svemu ovome i leži problem, ili barem jedan njegov dio, i sva njegova kompleksnost.

O seksualnosti osoba s invaliditetom nema samo previše predrasuda, kako piše Anita, nego je ona tabu unutar tabua seksualnosti kao takve. Ne kažem da trebamo, poput nekih zvijezda, širom otvoriti vrata svoje intime čitavom svijetu jer seks jest ili bi bar trebao biti vrlo intimna stvar, ali treba jasno reći – da, i mi se želimo, volimo i možemo seksati. I radimo to. Ne samo iz zabave. Invaliditet nije zarazna bolest, a ako i jest genetski uvjetovan, kakvu točno poruku šaljemo izbjegavanjem na taj način rizičnih trudnoća? Da su kriplovi manje vrijedni? Da su jadni?

U seksualnosti i svemu vezanom za nju se možda najbolje odražava dualnost, ili još oštrije, licemjernost naše percepcije invaliditeta, civilizacijskih i društvenih dometa, moralnosti, diskriminacije i vjerojatno mnogo toga drugog što bih mogao tu nabrojati, ali neću.

Ako krajnji motiv seksa – pogonjen iskonskom i sebičnom potrebom udovoljavanja nagonu – definiramo samo kao pragmatično produljenje vrste, tada s jedne strane možemo razumjeti zašto osobe s invaliditetom nisu tipično poželjni partneri i zašto, shodno tome, u većini slučajeva imaju manje iskustva sa seksualnošću. Prije nego se zgrozite nad ovom izjavom ili osudite ljude koji ne bi ušli u vezu ili uopće imali spolni odnos s osobom s invaliditetom, pitajte nekoliko osoba s invaliditetom koje znate bi li kao partnera ili partnericu radije izabrale osobu s invaliditetom ili osobu bez invaliditeta. Pitajte ih bi li uopće ušle u vezu s drugom osobom s invaliditetom. Garantiram da će vas odgovori iznenaditi.

No svi znamo da je seks više od toga, možda i drugim životinjama, a ljudima sigurno. Znamo da, iako često odudaraju od univerzalnih kriterija simetrične ljepote, osobe s invaliditetom ne moraju biti biološki ništa lošiji izbor od tipično lijepih ljudi, posebno ne u današnje vrijeme u kojem je jednako tako tipično i kupovanje te tipične ljepote. Posebno u današnje vrijeme bismo se trebali odmaknuti i od već izlizane, ali suludo neumoljive slike koja osobe s invaliditetom oslikava kao ljude koji ne doprinose društvu.

Da, ne samo da možemo napraviti dijete, nego ga možemo i uzdržavati. Ne samo da postojimo, nego i živimo. Ne samo da preživljavamo, nego i doprinosimo i obogaćujemo.

Naravno da ipak nije sve tako jednostavno. Da jest, ne bismo kolegica i ja imali zašto pisati o seksu.

Činjenica je da smo manje poželjni životni i seksualni partneri i da za to postoji donekle objektivan razlog, jer istina je i da će većina nas, osoba s invaliditetom, za partnera preferirati osobu bez invaliditeta. I to je razumljivo i prirodno. Puno prirodnije od patološke seksulne sklonosti prema invaliditetu. A ima i toga. Međutim, zastrašujuće je i licemjerno, pa i paradoksalno, od osobe s invaliditetom čuti da izričito ne želi vezu s drugom osobom s invaliditetom. Zar bi netko trebao razumjeti i poštovati osobu koja odbija voljeti ono što je sama?

Isto tako je činjenica da često sami kvarimo sliku o sebi. Naravno da je teško dugo biti usamljen, ne upražnjavati fizičke, emocionalne i društvene potrebe koje pruža veza, ali to nije izgovor da se ponašamo kao kriplovi. Posebno mi muški. Jedno je vikanje za curama na cesti kad nemaš invaliditet, onda si samo neodgojeni majmun. Bez uvrede majmunima. Ali kada vičeš za curama, a imaš invaliditet, onda si baš pravi kripl. Nitko ti ne oduzima pravo da se ponašaš kao svi drugi majmuni, ali zato što si majmun s invaliditetom, podario si svim osobama s invaliditetom majmunsku stigmu. I ovo je prilično benigan primjer, dopuštamo si grozne stvari zbog kojih smo dobrim dijelom sami čuvari svog tabua seksualnosti i križa aseksualnosti.

Na kraju, u svom ovom kaosu postoji samo jedna apsolutna istina. Ljubav ne bira. Budite strpljivi i naći ćete je. Naći će ona vas. Volite onoga tko zaslužuje vašu ljubav, tko god i kakav god taj netko bio. Poštujte i volite iskreno i do kraja.

I seksajte se. Puno se seksajte. I pritom iskoristite maštu. Jer nema svatko u kući kolica. Ili dizalicu.

Piše: Damir Fatušić

Objavljeno: 28.11.2018