Blogosfera Klaudije Klanjčić: Slučaj muškarca s invaliditetom koji je bio na pragu smrti a nitko mu nije pomogao
"Kad ima puno ljudi, svatko misli da će već netko drugi priskočiti upomoć. I tako svi čekaju, a nitko ne pomaže", objavljeno je uz ostalo na Facebooku povodom sramotnog slučaja u Rijeci
'Zar obilno krvarenje izaziva odbojnost umjesto empatije? Strašno. Sramite se', napisao je prošle subote ogorčeni korisnik Facebooka, a objavljeno je u nedjelju na internetskim stranicama vijesti.rtl.hr.
U subotu u prijepodnevnim satima jedan se muškarac srušio na autobusnoj stanici u Rijeci, no to nije previše uznemirilo prolaznike koji uopće nisu reagirali, iako spomenuta osoba ima invaliditet.
Svoje nezadovoljstvo reakcijom velikog broja prolaznika iskazao je Ivo Heberling na Facebook grupi Voli grad koji teče, što su prenijele vijesti.rtl.hr, kao i na svojem Facebook zidu u subotu poslije podne.
“Kakvi smo to ljudi postali? Danas u 11:35 spuštam se autom od Zameta prema Krnjevu. S druge strane ceste, na autobusnoj stanici, parkiran auto. Vozačka vrata otvorena i na cesti leži stariji muškarac. Pored njega invalidska štaka. Auti prolaze, uspore da pogledaju i produže dalje. Spustim se do Krnjeva, polukružno okrenem i vratim se. Vidim da je jedna mlađa muška osoba zaustavila auto i postavila unesrećenog i bočni položaj. Priskačem u pomoć. Lice unesrećenog svo je u krvi. Zamolimo konobaricu obližnjeg kafića da nam da mokre krpe. Operemo unesrećenog, uspijemo zaustaviti krvarenje i posjedamo ga natrag u auto. Radi se o teškom invalidu i auto ima pomoćne komande. Obujem mu od pada izuvene tenisice i nazovemo prvu pomoć. Ovo pišem vlasnicima, onih sto automobila, koji su prošli u oba smjera, gostima kafića ispred čijih se nogu sve događalo i čiji je unesrećeni poznanik. Zar obilno krvarenje izaziva odbojnost umjesto empatije? Strašno. Sramite se! Ujedno, ako se mladić koji je prvi priskočio u pomoć prepozna, SVAKA TI ČAST”, napisao je ogorčeni korisnik Facebooka.
Objava je izazvala puno komentara na Facebooku samog korisnika u smislu podrške i pohvale za one koji su pomogli, te izraze nelagode, ogorčenosti i nevjerice prema onima koji nisu odreagirali. Nereagiranje su neki protumačili kao sociološki fenomen: 'Kad ima puno ljudi, svatko misli da će već netko drugi priskočiti upomoć. I tako svi čekaju, a nitko ne pomaže.' Također, netko od komentatora je napisao da se isto sjeća toga iz psihologije: 'Osjećaj odgovornosti se podijeli, tj. rasprši proporcionalno broju ljudi, svi misle da će netko drugi, što više ljudi to gore', dok se netko prisjetio da su se čak radili i eksperimenti: 'kad nije bilo nikoga, svi su priskakali upomoć, a kad je puno ljudi nitko'.
Sve u svemu, priskakanje u pomoć nije stvar razmišljanja, već instinktivne reakcije i to najviše govori o osobi kakva jest. Ispravne odluke i reakcije često puta spašavaju živote.
Piše: Klaudija Klanjčić
Objavljeno: 02.11.2016