Rezultati naše studije podržavaju učinkovitost vrlo ranog liječenja za zaustavljanje dugotrajne progresije invaliditeta i naglašavaju da se potiče ranije otkrivanje i liječenje multiple skleroze, rekao je doktor Alvaro Cobo-Calvo

Ilustracija

Ohrabrujuća je to vijest za sve one kojima su se pojavili rani simptomi multiple skleroze, koja se kolokvijalno zove i bolest s tisuću lica.

U novoj studiji, nedavno objavljenoj u časopisu Neurology, španjolski su znanstvenici istraživali odnos između ranog liječenja i rizika od dugotrajnog invaliditeta kod pacijenata s klinički izoliranim sindromom. Klinički izolirani sindrom (CIS) izraz je koji se koristi za opisivanje prvih znakova simptoma sličnih multiploj sklerozi.

To može uključivati obamrlost, trnce, slabost mišića ili probleme s ravnotežom. Trenutno standardno liječenje CIS-a uključuje terapiju za modificiranje multiple skleroze, za koju se vjeruje da odgađa napredovanje bolesti.

 Međutim, nije jasno optimalno vrijeme za početak liječenja za osobe s CIS-om. Glavni autor studije Alvaro Cobo-Calvo i njegovi kolege iz Centra za multiplu sklerozu u Kataloniji i Autonomnog sveučilišta u Barceloni istraživali su odnos između ranog liječenja i rizika za dugotrajna nesposobnost u bolesnika s CIS-om. Istraživači su analizirali podatke za 580 pacijenata koji su doživjeli epizodu CIS-a između 1994. i 2021. Sudionici su bili u dobi od 16 do 50 godina u vrijeme prvih simptoma i svi su primili barem jedan tretman koji modificira bolest nakon epizode CIS-a.

Sudionici su podijeljeni u tri skupine na temelju toga kada su započeli liječenje nakon pojave simptoma. Prva skupina od 194 pacijenta primila je liječenje u roku od šest mjeseci od pojave simptoma. Druga skupina uključivala je 192 sudionika koji su započeli liječenje šest do 16 mjeseci nakon početnih simptoma, a treću grupu činilo je 194 pacijenata koji su započeli liječenje više od 16 mjeseci nakon epizode CIS-a.

Istraživači su pratili snimke mozga pacijenata i razine invaliditeta u prosjeku jedanaest godina. Rezultati invaliditeta kretali su se od nula do deset na proširenoj skali statusa invaliditeta (EDSS), gdje su viši rezultati označavali veću invalidnost.

Rezultati studije pokazali su da su ljudi koji su započeli liječenje unutar šest mjeseci od početnih simptoma imali 45 posto manju vjerojatnost da će dosegnuti EDSS razinu 3 do kraja studije od onih koji su započeli liječenje nakon 16 mjeseci.

EDSS razina 3 označava umjereni invaliditet gdje osoba može hodati bez pomoći, ali može imati umjerena ograničenja u jednom od osam područja, uključujući vid, vještine razmišljanja ili motoričke funkcije, ili blagi invaliditet u tri ili četiri područja.

Osim toga, skupina koja je primila najraniji tretman imala je 60 posto manji rizik od napredovanja iz relapsno-remitentne u sekundarno progresivnu multiplu sklerozu u usporedbi s onima u skupini koja je primila najnoviji tretman.

Sudionici koji su primili liječenje u roku od šest mjeseci od pojave simptoma također su imali 50 posto veću vjerojatnost da će ostati na stabilnoj razini bolesti godinu dana nakon početnog liječenja u odnosu na one u skupini koji su kasnije dobili terapiju.

- Sveukupno, naši rezultati podržavaju učinkovitost vrlo ranog liječenja za zaustavljanje dugotrajne progresije invaliditeta i naglašavaju da se potiče ranije otkrivanje i liječenje multiple skleroze - rekao je Cobo-Calvo u priopćenju za javnost.

Objavljeno: 25.08.2023