Otkako mi je dijagnosticirana multipla skleroza moj je život obilježen strahom

PITANJE: A.S. (37) Često mi se događa da donosim ishitrene odluke i taj tren kad nešto učinim svjesna sam greške. Postavljam si ciljeve koji nisu lako ostvarivi i ponekad ih moram mijenjati zbog zdravstvenih problema koji su se pojavili u 29-oj godini života, kada mi je dijagnosticirana multipla skleroza

Problem je što sam nakon bolesti počela previše mislima odlaziti u prošlost i preispitivati se zašto sam nešto učinila ili nisam kad sam trebala. Kao da sam obilježena strahom. Voljela bih da mogu biti smirenija, smanjiti svoja očekivanja i želje, ali kako to postići?

ODGOVOR: Poštovana A, ishitrene odluke, kako ih Vi nazivate, mogu imati različite uzroke, kao što su odlike temperamenta, mladosti, trenutačnih impulsa, brzine misli koje se ne mogu kontrolirati i kanalizirati. Tu su i nerealni ciljevi, što i sami odlično detektirate. Mnogim ljudima je teško donositi realne i ostvarive ciljeve, dok ima i onih koji si vrlo rijetko ili uopće ne postavljaju ciljeve pa bismo mogli reći da plivaju "kud ih voda nosi“.
Vi ste sama sebi postavili dijagnozu i time ste već sami riješili  pola problema.Anđelka Bunić, Zadruga 'Martinov plašt'
Bolest nam, u većini slučajeva, signalizira da nešto ne valja, da moramo mijenjati svoje dosadašnje ponašanje, misli i postupke. Ona nam daje potrebno vrijeme da zastanemo i preispitamo svoj dosadašnji život, svoje postupke i misli. Ne smatram da je preispitivanje postupaka nepotrebna stvar, samo je pitanje opterećuje li Vas to previše, koji se osjećaji kod toga pojavljuju, opterećuju li Vas ti osjećaji ili ih nastojite potisnuti. Kako gledate na život? Kao na niz izazova i prilika ili kao na nužno zlo? Ovo su važna pitanja koja određuju Vaš način razmišljanja i određuju daljnji smjer kretanja. Važno je da sada, proživite teške osjećaje, da ih jednostavno otpustite i krenete dalje. Svaki čovjek u svom životu ima dobrih i loših odluka, no to ne znači da se treba stalno vraćati i preispitivati se, jer to je prošlost koja se ne može vratiti i kao takvu je treba prihvatiti i što više od nje naučiti.
U dobi ste kad je poželjno da se iskustvo koje ste stekli u dosadašnjem životu poveže s razumom te da si dadete dovoljno vremena za promišljanje kod donošenja odluka, (jer većina odluka ne zahtijeva brzu reakciju, osim kad biste se našli u nekoj neposrednoj opasnosti), i da tek onda odlučite što ćete i kako ćete. Naravno, to će biti jedan proces, jer je teško mijenjati ukorijenjene navike. Bilo bi dobro da si olakšate situaciju tako što ćete sami sebi zadati neku radnju prije donošenja odluke npr: neću danas donijeti odluku, sutra je novi dan; izbrojit ću do deset prije nego bilo što odlučim; porazgovarat ću s prijateljicom o odluci koju želim donijeti itd.
Potrebno  je donositi ciljeve prema kojima težimo, samo je pitanje kako to činimo. Kod toga trebamo isto promisliti je li cilj koji želimo ostvariti realan, je li ostvarljiv. Živjeti bez jasno postavljenih ciljeva znači živjeti bez ikakvog smjera u životu.
Realno postavljeni ciljevi određuju nam smjer kojim želimo ići. Ciljevi su povezani s preuzimanjem odgovornosti za sva naša životna iskustva, za život općenito. Uzmite si dovoljno vremena i dobro razmislite što želite u Vašem daljnjem životu, dobro je sve i zapisati
te nakon izvjesnog vremena pročitati i vidjeti jeste li zapisano i ostvarili. Ako ste ostvarili dozvolite si nagraditi se a ako niste, proanalizirajte što se dogodilo da niste uspjeli i krenite ispočetka. Za sve je potrebno vrijeme i dobra volja.
Draga A. želim Vam da Vašim životom ubuduće upravljaju pravilno odabrane odluke i realno postavljeni ciljevi.

Anđelka Bunić, prof. def.