Blogosfera Klaudije Klanjčić: Borba mladića s invaliditetom protiv sustava

Želi, kako sam kaže, podijeliti svoje iskustvo sa čitateljima In Portala, da bi ukazao na tromost hrvatskog pravosudnog sustava. Tromost koja može prouzročiti vrtloge koji te lako utope u rijeci života

 

Ovoga puta pisat ću o jednoj mladoj obitelji iz Slavonije i postupcima institucija prema njima kroz protekle tri i pol godine. Blog pišem na zamolbu 'glavnog aktera' ove priče, mladića koji uz fizičke, ima i blage intelektualne teškoće.

Želi, kako sam kaže, podijeliti svoje iskustvo sa čitateljima In Portala, da bi ukazao na tromost hrvatskog pravosudnog sustava. Tromost koja može prouzročiti vrtloge koji te lako utope u rijeci života.

Trenutak koji je pokrenuo dramatični razvoj događaja bio je iznenadni prekid izvanbračnog partnerstva u kojemu se rodilo dijete s teškoćama u razvoju. A kako se radi o seoskoj sredini, glas o tome se nadaleko proširio. Partnerica je uzela dijete s namjerom da se više nikada ne vrati u sredinu u kojoj se osjećala sputano i nesretno. Ništa neobično, rekli bismo. Nisu jedini.

A potom je uslijedilo nepodnošljivo odugovlačenje sudskih postupaka.

Naime, mladić koji je ostao kod kuće u kojoj živi s ocem nasilnikom, te dobiva socijalnu pomoć od 800 kuna mjesečno. Nakon  teškog života, u kojem ga je majka ostavila na skrb baki, naišao je na partnericu, koja je, nakon navodno planirane trudnoće, odlučila ostaviti ga i otići u potrazi za boljim životom, jer su ona i mladić trpjeli svakodnevna poniženja od strane njegova oca. Mislio je da mu to dopušta njegov novac kojim ih je sve hranio. Kako su oboje imali samo osnovnoškolsko obrazovanje, nikako nisu mogli dobiti stalna radna mjesta. Što nije čudno, budući da mnogi koji imaju srednju i visoku stručnu spremu čekaju u redovima na zaposlenje.

I što se događa nakon njezina odlaska? Slijede višemjesečne svađe, a mladić ne može posjećivati svoje dijete. Nekako se to donekle stabiliziralo nakon nekoliko mjeseci, ali trzavice i dalje traju.

Sudski je u međuvremenu odlučeno da se mladiću dopušta viđanje djeteta samo dva puta mjesečno. Partnerica se brine o djetetu, a on treba platiti alimentaciju za sve proteklo vrijeme. Novac, naravno, nema, a usto je opterećen i nekim drugim dugovima.

Zbog strašnih stresova teško je obolio. Tek nedavno je priznao da je sve što je zaradio dok je kratko radio, dao bivšoj zbog djeteta, što ona nije istaknula kada se određivao iznos alimentacije, na kojem je posebno ustrajala.

Prije oko dvije godine predao je zahtjev za utvrđivanje tjelesnog oštećenja ili invaliditeta u svojem mjestu, ali odluku je dobio tek prije nekoliko mjeseci. Naravno, odbili su ga, kao i mnoge.

Bila sam prisutna jednom kada mu je pozlilo u Zagrebu. Želudac mu je bio totalno 'otišao', kralježnica ga je toliko boljela da se počeo rušiti. I tako ga odvedoh na Hitnu službu, gdje su ga obradili napisavši samo simptome i davši mu tabletu protiv bolova, uz preporuku da mora mirovati. A tek se zaposlio pa je morao i dalje raditi. Liječnik u Zagrebu nije mu htio napisati uputnice za neke preglede, a da do današnjeg dana ne želi čak niti poslati njegov liječnički karton u mjesto kamo se opet vratio živjeti.

A njemu je sve lošije i lošije. Pritisak zbog dugova, naročito zbog alimentacije, uzrokuje teško psihičko i fizičko stanje. Izgubio je volju za boriti se, jer zbog bolesti kralježnice ne može prihvatiti mnoge poslove. Kako će zaraditi tolike novce za vratiti, a k tome kamate samo rastu i rastu? Vidi da se ništa ne može protiv sustava, koji ponekad zna nemilosrdno udarati po nekima. Obožava svoje dijete kao i ona njega, i želio je da sudjeluje u njezinu životu. To mu je bila najveća želja. Ali odluka nevjenčane partnerice spriječila ga je u tome. A socijalne službe, kako sam kaže, bile su na strani bivše. Unatoč svim svjedočenjima. Nadležni sudovi također.

Kakav mu život preostaje? Pokazat će vrijeme. Ali strašno se razočarao, jer sve je išlo u korist njegove bivše. Boji se da ona ne ode u inozemstvo s kćerkom, jer tada će biti gotovo nemoguće viđati je. Kamo god da se obrati potrebni su novci koje on, nažalost, nema.

Bol što je udaljen od kćerke bacila ga je u duboku depresiju, a svaki puta oživi tek kada je nanovo vidi – u tih nekoliko sati kada dođe u Zagreb. Onda je to njihovo vrijeme, ispunjeno ljubavlju i čežnjom.

Piše: Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti