"Odmah od početka mi je bilo jasno da u modi nikog nije briga kakav si već kako radiš, i zbog toga ju volim još više", kaže modna dizajnerica

 

"Kad sam imala dvije godine, s obzirom da mi u Hrvatskoj nisu mogli postaviti točnu dijagnozu, mama i ja smo išle u Njemačku uz pomoć obiteljskih prijatelja, od kojih je jedan za mene rekao: "S njom već možeš pričati sve osim o politici”. Danas se može sa mnom pričati i o politici, i to na nekoliko jezika, kad se već hvalim. Ali nećemo sad o tome.“

Tako svoju priču započinje 26-godišnja Koprivničanka, Margareta Tilošanec.

"Dakle, tada mi je dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija, a osim što nisam nikad hodala, imala sam hrpu upala pluća i jednu operaciju kralježnice.“

"Kad sam bila mala, doktori su rekli da neću doživjeti osnovnu školu. Bili su u krivu. Ja sam krenula u osnovnu školu sa zdravom djecom, iako su svi bili jako zabrinuti kako će jadna mala u kolicima sa zločestom zdravom djecom. Nikad nije bilo problema. Makar nisam sigurna je li to zato što su svi bili ok, ili zato što sam krajem prvog tjedna prvog razreda svoju tadašnju najbolju prijateljicu u samoobrani piknula olovkom u lice, na što je ona plakala, pa su svi zaključili da je bolje da budu dobri prema meni“, kroz smijeh kaže osebujna Margareta.

"Nije bilo problema ni kad sam godinu dana imala nastavu u kući, jer sam čekala operaciju kralježnice, pa nisam mogla ići u školu zbog bolova.“

"Završila sam osnovnu školu s prosjekom 5,0, a nakon operacije, s 14 godina, imala sam i prvu modnu reviju.“ Tako započinje priču o svojoj najvećoj ljubavi, modi, ali i umjetnosti općenito.

"Od malena obožavam crtati, arhitekturu, a s 11 godina sam zavoljela i modni dizajn, i kroz jedno ljeto sam ispunila pune dvije bilježnice skica za odjeću. Tako je nastala moja prva revija, koja je bila organizirana od strane udruge, a prikupljena sredstva od nje su išla za kupnju ginekološkog stola prilagođenog ženama s invaliditetom.“

"Nakon toga sam krenula u gimnaziju, koja je bila tipično buntovno tinejdžersko razdoblje za mene, kao i za većinu ostalih,“ nastavlja svoju priču Margareta.

"Znam da sam se jednom prilikom posvađala s mamom, koja me gurala da ja mogu biti uspješna kao i moja zdrava braća, a istovremeno mi nije dopuštala da izlazim kao i stariji brat. Kad sam joj objasnila da ne želim živjeti pod staklenim zvonom, i da mi se nešto loše može dogoditi bilo gdje, pristala je voziti me na sve tulume na koje sam htjela ići, a bilo ih je prilično puno. U to vrijeme sam zavoljela i pierceve i tetovaže, tako da sam nakupila i njih nekoliko, a i počela sam bojati kosu svim mogućim bojama. U gimnaziji jedino što nisam mogla je ići na izlete, no našli smo i tome rješenje. Naime, moja operacija kralježnice je bila u Genevi, a osoba koja me vozila tamo nam je postao bliski obiteljski prijatelj, Mato, s kojim smo onda kroz sljedećih par godina proputovali London, Pariz, Sarajevo, Firencu, Rim i Beč. Nadam se da bi uskoro mogla doći i Budimpešta na red.“

Ni ovo razdoblje života nije prošlo bez mode.

"S obzirom da su svi u gimnaziji znali da se bavim modom, ravnatelj mi je ponudio da napravim reviju za kraj godine, našao sponzore za katalog, i cijelu kolekciju sam uspjela prodati.“

Nastavak školovanja je nosio specifične izazove, s kojima se susreće većina studenata s invaliditetom.

"Kada sam završila gimnaziju, dvoumila sam se između akademije likovnih umjetnosti, arhitekture i modnog dizajna, no moja dilema se riješila sama od sebe - ALU je u potpunosti neprilagođena (studij slikarstva je bio na trećem katu), arhitektura se održavala na nekoliko različitih lokacija (gradski prijevoz ne bih mogla koristiti), a Tekstilno-tehnološki fakultet je već u startu imao vrata koja se automatski otvaraju i lift (za mene su napravili još i neke dodatne prilagodbe, i uvijek pitali je li sve ok). Tako je pala odluka na modu, i bez problema sam upala na Modni Dizajn.“

Predrasude koje ljudi često imaju prema svijetu mode, kako nam priča Margareta, potpuno su neutemeljene. Dapače, svijet je to u kojem je našla nešto što je ponekad gotovo nemoguće naći.

"Nekih tjedan dana prije nego što sam krenula na fakultet, jedan me moj prijatelj pitao kako se osjećam sad kad idem u vrelo taštine i umišljenosti, i morala sam mu priznati da ne vidim modu kao takvu, već kao umjetnost. Drago mi je da sam bila ja u pravu, jer sam se na TTF-u prvi puta osjećala jednakom, čak i oni "najumišljeniji” su bili uvijek super sa mnom. Odmah od početka mi je bilo jasno da u modi nikog nije briga kakav si, već kako radiš, i zbog toga ju volim još više. Na drugoj godini fakulteta osvojila sam dekanovu nagradu kao jedna od top 10 studenata na fakultetu, a još od prve godine prijavljivala sam se na svaki mogući natječaj. Na Modnom Ormaru sam tako u sklopu natječaja imala i prvu "pravu” reviju. Nakon toga je uslijedilo još 6 potpunih kolekcija, te pojedinačnih komada, što za fakultet, što za natječaje. Posljednja revija je bila ljetos na Rab Fashion Showu, gdje sam prezentirala ljetnu kolekciju od 8 lookova.“

"Diplomirala sam kao modni dizajner na Tekstilno-tehnološkom fakultetu“, pohvalila nam se mlada modna dizajnerica.

Svoju obično-neobičnu, ali ohrabrujuću i nadahnjujuću priču završava planovima za budućnost.

"Sada, nakon fakulteta, planiram, naravno, nastaviti s modnim dizajnom, i umjetnošću uopće, a kako sam se u međuvremenu zaljubila i u društvene mreže, prije svega YouTube i Instagram, počela sam raditi i videe koji sve to prate, i to na engleskom. Primijetila sam da nema baš puno "youtubera“ s vidljivim invaliditetom koji su "popularni”, a s obzirom da imam vremena, a mislim da imam i što pokazati, vrlo bih rado upotpunila tu prazninu.“

Ako vas zanimaju moda i umjetnost, ili jednostavno želite pratiti Margaretu na društvenim mrežama, potražite je – nadimak je xheelsonwheelsx. Odgovarajuće, s obzirom da voli visoke potpetice.

Najambiciozniji dio plana, pak, o kojem pomalo i sramežljivo govori, stvaranje je vlastitog modnog branda. Trenutno je u potrazi za poslovnim partnerom, a sudeći prema darovitosti i upornosti, te prisutnosti na društvenim mrežama, potraga neće biti dugačka. A to će biti tek početak priče.

Damir Fatušić

Objavljeno: 07.12.2016