"Mogu iz vlastitog iskustva (cerebralna paraliza) zaključiti da invaliditet nije prepreka, već izazov i dar. Nitko na svijetu ne može živjeti a da mu nije potrebna podrška, stoga prihvatite pomoć i uživajte u životu", kaže ova svestrana aktivistica za prava osoba s invaliditetom iz Koprivničkog Ivanca

"Živim u Koprivničkom Ivancu nedaleko Koprivnice s roditeljima, bratom i sestrom. Od rođenja se borim s cerebralnom paralizom, predrasudama u društvu, arhitektonskim barijerama i problemima na koje svaka žena nailazi, imala ona invaliditet ili ne. Kao dijete morala sam pohađati specijalnu školu Goljak u Zagrebu. Odvojenost od roditelja i braće za mene, tada djevojčicu, trauma je koju ću nositi cijeli život. Roditelji su dolazili svaki slobodan trenutak u to ratno vrijeme, vozeći do Zagreba i pod uzbunama kako bi mi pokazali neizmjernu ljubav i brigu, te olakšali izdvajanje iz obitelji. Nakon završene osnovne škole obrazovanje sam nastavila u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava. Na prijedlog Komisije za profesionalnu rehabilitaciju upisala sam smjer administrator kao perspektivno zanimanje s mogućnošću zapošljavanja za mene u invalidskim kolicima.

Prilagodba na vlastiti dom

Nakon mature vratila sam se u obiteljski dom, prilagodba na obitelj i njih na mene nije bila jednostavna. Iščupali su me s korijenjem i presjekli moje djetinjstvo, trebalo je puno strpljenja da se svi naviknu na mene koja sam dug period bila povremeni  gost u vlastitoj obitelji. Vršnjaci su me prihvatili, mislim prvenstveno zbog vedrine i pozitivne energije kojom sam osvajala sugovornike. Puna života, nije bilo plesnjaka na kojem nisam sudjelovala i pokazala da je moguće plesati u invalidskim kolicima. U Koprivničkom Ivancu djeluje niz građanskih udruga, mene su posebno privlačile aktivnosti koje je provodilo Društvo izvornog folklora „Koprivnički Ivanec“. Potječem iz glazbene obitelji, djed je svirao violinu u glazbenoj skupini i razveselio mnogo mladenaca, a tata je svirao bugariju u Društvu, kao i stric koji je svirao nekoliko glazbenih instrumenata.

"Od bezbrojnih problema koje osobe s invaliditetom imaju u našem društvu posebno se izdvajao problem žena s invaliditetom koje nisu imale mogućnost odlaska na ginekološki pregled bez asistencije druge osobe"

Tako sam se uključila u aktivnosti Društva kao simpatizerka te počela s njima putovati pri čemu su najveći problem bili neprilagođeni autobusi. Srećom, članovi Društva uvijek su bili spremni pomoći mi, inače bih morala odustati. Putovala sam i s mladima iz Koprivničkog Ivanca, ravnopravno sudjelovala u aktivnostima u mjestu, ali nešto mi je nedostajalo. Posao! Potrebu da se osjećam korisno, radim, krećem se  kao svaka mlada osoba ispunila sam učlanivši se u Udrugu osoba s invaliditetom „Bolje sutra“ Grada Koprivnice. S velikim entuzijazmom dijelila sam brojne aktivnosti, kao i radila na rješavanju problema. Od bezbrojnih problema koje osobe s invaliditetom imaju u našem društvu posebno se izdvajao problem žena s invaliditetom koje nisu imale mogućnost odlaska na ginekološki pregled bez asistencije druge osobe. Članice Udruge i ja s njima pokrenule smo javnu kampanju kojom smo skrenule pozornost javnosti na naš problem, te tako prikupile sredstva za kupnju ginekološkog stola prilagođenog ženama s invaliditetom.  Odlučeno je da se organizira modna revija koju će ravnopravno sa modelima nositi žene u invalidskim kolicima. Tako je u Hotelu Podravina u Koprivnici održana Modna revija vjenčanica čiji počasni gost je bio gradonačelnik Koprivnice Zvonimir Mršić, voditeljica revije Vlatka Pokos, te poseban gost svjetski poznati fotograf Stefan Lupino. Već nakon prvog izlaska manekenki gradonačelnik Koprivnice objavio je da će grad Koprivnica donirati razliku potrebnih sredstava koje nedostaju uz sredstva koja smo skupili prodajom ulaznica. Zadovoljstvo uspjehom bilo je ogromno.

Mobilnošću do zaposlenja

Prolazila sam razne edukacije, jedna od njih je „Uključi me“ namijenjena mladima sa smanjenim mogućnostima, koja je  pomogla  mom osobnom rastu i pokazala mi da nije invaliditet uvijek razlog smanjenih mogućnosti mladih. Sudjelujući u EU projektu „Mobilnošću do zaposlenja“ koji je provodio Instruktažni centar Križevci u partnerstvu s Udrugom invalida Križevci ostvarila sam još jedan svoj san i dobila toliko željenu vozačku dozvolu. Zahvaljujući tom projektu dobila sam nakon 12 godina čekanja silno željen posao. Priliku da se zaposlim u svojoj udruzi na poslovima administratora prihvatila sam s oduševljenjem. Moj rad kojim nastojim doprinijeti poboljšanju kvalitete života građana s invaliditetom, kao i potrebne arhitektonske prilagodbe, prepoznali su dužnosnici općine Koprivnički Ivanec, te me uključili u rad raznih Odbora i Vijeća čime doprinose provedbi mjera Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom RH od 2007. do 2015. godine.

Mogu iz vlastitog iskustva zaključiti da invaliditet nije prepreka već izazov i dar. Nitko na svijetu ne može živjeti a da mu nije potrebna podrška, stoga prihvatite pomoć i uživajte u životu. Kad nešto jako želite to će se ostvariti. Moja slijedeća želja je prilagođen automobil i ostvarit će se sigurno.

Zabilježila: Božica Ravlić

Objavljeno: 03.09.2013