“Uvijek sam se borila za pravdu. Problema uvijek bude i bit će ih. Ali je izuzetno važno da se dozvoli radniku da kaže, da se osjeti slobodan izreći što ga muči", kaže uz ostalo predsjednica Sindikata osoba s invaliditetom u ustanovi URIHO

 

“Probleme s radnicima treba rješavati, a ne stavljati ih pod tepih. Svi na pozicijama imaju tu dužnost i odgovornost, jer napredak, zadovoljstvo radnika, rezultati rada, uvelike ovise ne samo o radnicima, nego i uvelike o onima ‘gore’. Bitna je komunikacija koja se nikada ne smije izostaviti u dobrim odnosima”, rekla je Božena Peček (61) iz Zagreba, vrlo svestrana osoba koja unatoč svim zdravstvenim tegobama svakodnevno širi duh vedrine i radosti.

Peček se prije više od pola godine ozlijedila na putu kući sa službene proslave Dana Ivančice u URIHO-u, točnije rečeno 23. prosinca, poskliznuvši se u autobusu i zdrobivši gležanj. Morala je proći operaciju zbog koje se već mjesecima oporavlja. Ozljeda joj je priznata kao ozljeda na radu.

“Morat ću na još jednu operaciju u rujnu, ali dobro je kako je moglo biti. Ne znam kako bih prošla, da mi ravnatelj URIHO-a Josip Držaić i kolege nisu izašli u susret, jer kad se nađete u takovim situacijama, nemoćni ste i ne možete ništa. Ovisite o drugima. A pogotovo je teško kad ste sami. Imam tu sreću da su ljudi oko mene na poslu zaista divni i da pomažu, ne samo meni, nego svima tko se nađe u sličnim situacijama. U nevolji se poznaju prijatelji. U nedavnoj nesreći koju sam prošla, ljudi s posla stvarno su mi pomogli i dan danas mi pomažu. Veseli me da me nisu odbacili, kao što se to često zna događati mnogima, već me pozivaju na svako događanje. Zbog toga se osjećam i dalje korisnom. Zahvalna sam im svima na tome”, pohvalila je Peček svoje kolege.

U ustanovi URIHO u Zagrebu obnaša nekoliko dužnosti: predsjednica je Sindikata osoba s invaliditetom pa ima u nadležnosti prilagodbu njihovih radnih mjesta, poboljšanje osobnih dohodaka – plaće i koeficijenata, te uvjeta rada; članica je Upravnog vijeća URIHO-a, koje je sastavljeno od pet članova, a u kojem se odlučuje i kreira poslovna politika na razini ustanove, pa predstavlja 508 radnika; članica je Radničkog vijeća URIHO-a, sastavljenom od sedam članova, u koji ju je izabralo 508 radnika, a koje nadgleda rad ustanove u smislu primjenjuje li se zakonodavstvo, tj. Zakon o radu na djelatnike, u kojem je imala prijave nesuglasica, ali je uspješno sve riješeno na radost sviju strana.

“Uvijek sam se borila za pravdu. Problema uvijek bude i bit će ih. Ali je izuzetno važno da se dozvoli radniku da kaže, da se osjeti slobodan izreći što ga muči kako bi se stanje popravilo. Jer zataškavanje i nemogućnost slobode mogu dovesti do velikog poremećaja zdravlja, a naravno i do velikog nezadovoljstva koje uvlači čovjeka u začarani krug koje ne donosi ništa dobro. Kod nas u ustanovi URIHO je velika sreća što glavni ravnatelj Josip Držaić ima uistinu osjećaja za sve, a pogotovo za osobe s invaliditetom, bez razlike. Može mu se reći sve, i ne samo od nas nadležnih, već i od samih radnika, ako nešto nije u redu. I on nastoji sve riješiti, ne stavlja pod tepihe, kako čujem od mnogih drugih da njihovi poslodavci to čine. Do sada sam imala kroz sve ove godine prilike da se stvarno uvjerim da je čovjek, a to nam je jako bitno – da se na posao ne ide s grčem u želucu, već s radošću. Bez obzira što imam mnoge funkcije koje me stavljaju u sam vrh poslovanja, uvijek sam gledala kroz život da budem čovjek, jer i ja sam bila radnik i znam što to znači. Nastojala sam kroz život da budem svima na usluzi, pogotovo kako sam dolazila na koju funkciju, jer svaka nosi veliku odgovornost”, rekla je Peček.

Kod osoba s invaliditetom postoji velika mogućnost pogoršanja zdravlja tijekom života i na to ustanove moraju biti spremne. Zadaća sindikata, pa tako i u URIHO-u, trebala bi biti da zaštite radnika, putem internih pravila koja se trebaju poštivati.

“Služba za rehabilitaciju bavi se zdravstvenim tegobama i dijagnozama, radnim mjestima na zadovoljstvo radnika i ustanove. Moramo svi biti svjesni da do pogoršanja uvijek može doći, nitko nikada ne može znati kada. Ali zato svaka ustanova bi trebala biti spremna na takove situacije. Bitni su ljudi u takvim situacijima, kolege, koji će pomoći koliko će god moći, posebno razumijevanjem, lijepom riječi. A pogotovo poštivanje zakona, tj. internih pravila. To puno znači onima koji se nađu u takvim situacijama. U ovoj situaciji kad sam na višemjesečnom bolovanju, moram reći da su se svi oko mene pokazali ljudima, da su mi svi pomogli, od ravnatelja na dalje zbog čega sam im jako zahvalna. Imamo sreću da je ravnatelj Držaić dopustio mnoge novosti otkad je preuzeo mandate, da je bio otvoren prema poboljšanju uvjeta, tako da zaista možemo pravilima zaštititi sve radnike. Više nije kao prije, i to se može osjetiti”, rekla je Peček.

Nakon puno iskustva kroz život i rada s mnogim ljudima, put ju je naveo i na poziciju potpredsjednice Sindikata invalida Hrvatske, koji ima sjedište u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 5.

“Sindikat invalida Hrvatske brine o pravima osoba s invaliditetom, zapošljavanju u različitim ustanovama u Hrvatskoj koje se brinu o njima, poput DES-a Splita, Sirača u Bjelovaru, Strukovnoj školi u Varaždinu, zatim ustanove za osobe s invaliditetom u Puli, Osijeku i drugdje. Vrlo je važno naglasiti da se brinemo za osobe s invaliditetom od početka do kraja, u smislu da se podnese zahtjev kod nas i mi onda nastojimo uspješno sve napraviti na njihovo zadovoljstvo. Predsjednica Sindikata je Ivana Ilić, koja zaista daje sve od sebe zaista sa mnom. Stalo nam je do ljudi i mislim da su to ljudi prepoznali. Rješavamo im statuse invalidnosti, stambena pitanja. Evo, mogu reći da smo uspjeli napraviti da u roku od deset godina 35 ljudi dobije socijalne stanove, zahvaljujući prvenstveno gradonačelniku Zagreba Milanu Bandića. Zatim pomažemo kod nabavki ortopedskih pomagala, sudjelujemo u humanitarnim akcijama kao što su Ana Rukavina, poplave u Gunji gdje smo dali svoje kombije. Svaka osoba s invaliditetom u Hrvatskoj može se javiti na našu adresu i mi ćemo dati sve od sebe da pomognemo svakome”, nastavila je Peček.

Peček je i jedna od suosnivačica Udruge OSVIT , koja okuplja sve udruge osoba s invaliditetom na području Grada Zagreba, ali i cijele Hrvatske. Osim toga, članica je Udruge invalida rada Zagreba, koju posebno pohvaljuje “jer zaista su napravili i napredovali prema otvaranju prema građanstvu”.

Također, članica je Vijeća Gradske četvrti sjever, gdje se bave najčešće problemima pristupačnosti osoba s invaliditetom, pogotovo u odnosu na ambulante, knjižnice, domove zdravlja.

“Ljudi sa štakama, naprimjer, nemaju pristupačnost u 70 posto zdravstvenih domova, što je zaista poražavajuća statistika”, istaknula je Peček.

 

Članica je Vijeća za potporu i savjet osoba s invaliditetom Grada Zagreba, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, gdje obnaša funkciju na volonterskoj razini. U dva mjeseca održavaju sastanak, uz naglasak na tome kako poboljšati informiranost osoba s invaliditetom, u smislu potpore.

“Najčešći problemi koje građani imaju tiču se potpore osobama s invaliditetom, gdje se obratiti, pogotovo gdje besplatno dobiti pravnu pomoć jer mnogi nemaju financijske mogućnosti”, rekla je Peček.

Uz sve iskustvo, znanje, pomaganje drugima, Peček nije pošteđena od hrvatske sporosti u sudstvu. Zbog utvrđenih 50 posto tjelesnog oštećenja kroz sve godine sama ništa ne može ostvariti u pravima kao osoba s invaliditetom. Ali nije nikada odustala da pomaže drugima.

“Sad u srpnju, nakon pet godina čekanja, ići ću na vještačenje. Napokon sam službeno pozvana. Bilo je to dugih pet godina, ali nadam se da će se nešto pomaknuti i kod mene. U životu sam prošla nekoliko operacija, točnije rečeno šest – između ostalog zbog raka dojke, raka štitnjače, raka maternice, i to nikada nije lako, bez obzira o kakvoj operaciji se radi. Ali u svemu treba ostati čovjek, na kojoj god strani, poziciji, funkciji, se u životu našli. Jer sada ste tu, ali tko zna kako će biti u sljedećem trenutku. Zato je važno biti čovjek, kad tad se to vrati”, rekla je Peček.

Na nedavnom jubilarnom međunarodnom stolnoteniskom prijateljskom susretu osoba s invaliditetom URIHO Zagreb – Linz Austrija, održanom u subotu 2. srpnja, dobila je čast od Stolnoteniskog kluba invalida “URIHO”, od predsjednice Kluba Jadranke Blagus, da podijeli medalje i pehare stolnotenisačima s invaliditetom u Dvorani “Dragutin Šurbek”, čime je još jednom dokazana solidarnost i kolegijalnost na razini ustanove URIHO prema svojim djelatnicima.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 06.07.2016