Je li ovo koronadoba nešto promijenilo? Jesmo li osvijestili poruke? Jesmo li ih uopće čuli? Mislimo li još uvijek da smo nadmoćni ili smo dugoročno izvukli kraći kraj? Hoćemo li se po tisuću i prvi puta utopiti u iluzijama ljudske nadmenosti?

 

Dok mrak rađa dan, dok biljka pije kišu, dok rijeke čuvaju mora, a sunce je brižno, čovjek ide nekim svojim neprirodnim putem sve dalje i dalje…

Je li ovo koronadoba nešto promijenilo? Jesmo li osvijestili poruke? Jesmo li ih uopće čuli? Mislimo li još uvijek da smo nadmoćni ili smo dugoročno izvukli kraći kraj? Hoćemo li se po tisuću i prvi puta utopiti u iluzijama ljudske nadmenosti?

Prisjetila sam se ovih dana hrvatskog filozofa, psihologa i sociologa Rudija Supeka i njegove knjige 'Ova jedina zemlja' u kojoj autor, govoreći o ekološkim temama, filozofskim pristupom i razmišljanjima izlazi daleko izvan ovog okvira promišljajući o sudbini našeg planeta. Na jednom mjestu u knjizi, govoreći o apsurdnosti čovjekovog pristupa prirodi, kao izvoru sirovina i spremištu za otpatke, kaže: '…kao da u prirodi postoji načelo vječnog nastajanja ni od čega i vraćanja u ništa'.

Je li moguće da još i danas, nakon ugroza svih vrsta, pa i ove zadnje, COVID-19 pandemične, čovjek ne osvješćuje koliko je upravo on odgovoran za sve što se u njemu i oko njega dešava?! Hoćemo li konačno osvijestiti da je u prirodi sve povezano, da je to u suštini vrlo jednostavan 'ako – onda' odnos u koji se čovjek upetljava kao nesistematski faktor u psihologijski eksperiment? Može li se naša superiornost konačno prestati hraniti podčinjavanjem svega što ga okružuje?

Koronavirus nam je dao priliku, priliku da se susretnemo sa samima sobom, da osvijestimo u kom smjeru se krećemo. Jesmo li je iskoristili?

Stara indijanska poslovica kaže: 'Nemoj se moliti kada pada kiša ako se nisi molio kada je sijalo sunce'.

A gdje su sada ti dobri stari Indijanci? Jesmo li i njih uspjeli podčiniti, uništiti?

 

 

 

Piše: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 29.05.2020