Sada smo u situaciji birati između dva zla – zaraze koronavirusom ili ugrožene egzistencije. Odabrat ćemo život i to bez ostatka i činiti sve da iz ove ugroze izađemo kao pobjednici

 

Ovo je tjedan tzv. ledenih svetaca, koji počinje 11., a završava 15. svibnja, na blagdan Svete Sofije. Prema pučkoj predaji i narodnom iskustvu pravo proljetno vrijeme postaje stabilno tek nakon 'hladne Sofije'.

U narodu su se ovi dani očekivali sa strepnjom jer je hladno vrijeme značilo moguće uništavanje usjeva na poljima i vrtovima. Postoje i poslovice prema kojima 'Sofija vino popija', zbog mogućeg mraza, ali i da: 'Sofija dopija', što je značilo da se lijepo proljetno vrijeme ustaljuje tek nakon 15. svibnja.

U ovom tjednu nastupilo je i nešto sveobuhvatnije popuštanje mjera zaštite tijekom epidemije koronavirusa, koje je dodatno potenciralo naše strepnje što će iza toga slijediti… Ima li u ovome neke nevidljive simbolike? Uvode li nas ovi naši 'ledeni sveci' u ljepša i proljetnija koronavremena? Hoće li se u budućim vremenima možda pojaviti nova poslovica: 'Sofija koronu popija?'

Ljudi su oduvijek pokušavali živjeti u suglasju (ili po novome u suživotu) s prirodom, s njenim dobrim, ali i lošim navadama. Zadnjih tjedana sve nas više podučavaju i potiču da razvijamo mehanizme suživota i s ovim novim neprijateljem, ne bismo li u konačnici i njega stavili pod svoje.

Višnja Majsec Sobota

Molekularni biolog, profesor Gordan Lauc, kojega volim slušati jer govori na jednostavan i svima razumljiv način, poručuje ovih dana da je čovječanstvo, od prve ideje da uništimo virus, na neko nama nepoznato vrijeme prešlo na ideju da idemo živjeti s virusom, s nastojanjem da imamo što manje štete.

Ovaj virus se brzo širi i ponovno se može proširiti ako se previše opustimo - kaže profesor.

Riječ suživot se od Domovinskog rata na ovamo nije tako često spominjala kao ovih dana. U uobičajenoj životnoj dimenziji to je značilo da obje strane moraju pokazati određenu razinu međusobne tolerancije. A kako sada biti obostrano tolerantan na novo normalan način kad koronavirus ne pokazuje nikakvu želju za tolerantnim uzmakom?! Kako donijeti ispravnu odluku – vratiti se poslu ili ostati u izolaciji iščekujući bolje dane, a ne upasti u zamku koju najbolje ilustrira toliko puta opisivani 'Buridanov magarac' koji se ne može odlučiti između dvaju jednakih snopova sijena te umire od gladi zbog svoje neodlučnosti?! Kaže se da nema ničeg vrjednijeg od ljudskih života. Ali život sam po sebi nije održiv bez svega onoga što su rezultati našeg rada, počevši od hrane…

Tako smo mi sada u situaciji birati između dva zla – zaraze koronavirusom ili ugrožene egzistencije. Odabrat ćemo život i to bez ostatka i činiti sve da iz ove ugroze izađemo kao pobjednici.

Mak Dizdar u svojoj pjesmi davne 1966. godine kaže:

Ima jedna modra rijeka

Široka je duboka jest…

Ima jedna modra rijeka

Valja nama preko rijeke.

Valja se i nama pomalo vraćati u realnost, korak po korak, istražujući, ali i utirući neke nama nove puteve, neki novi suživot .

Oprez i odgovornost je na svakome od nas – i na meni, i na tebi, i na vama. Mi to možemo!

Piše: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 15.05.2020