VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Kompetentnost ili podobnost – novo normalno ili staro nenormalno?

'Od svih stvari na svijetu, pamet je najpravednije raspoređena – svi misle da je imaju dovoljno'. I tako se u Lijepu našu, nažalost, vrlo brzo vratilo ono staro (ne)normalno, ma koliko se mi tijekom koronakrize nadali promjenama na bolje

 

Poštovanje prema nekome u Hrvatskoj jako kratko traje, kaže jedna moja mlada kolegica.

Kad je krenula pandemija koronavirusa, svi smo govorili: Konačno (korona)krizom upravljaju kompetentni ljudi.

Pokazalo se da smo u svladavanju pandemije jedna od najuspješnijih zemalja svijeta, upravo zahvaljujući pravovremenim mjerama kreiranim od strane kompetentnih stručnjaka Nacionalnog stožera. Novinari raznih glasila, bila ona lijeva ili desna, tada preuzimajući ulogu panegirika, širili su u medijski prostor samo riječi hvale, pobuđujući kod nas građana veliko povjerenje u ovu grupu ljudi s prve crte obrane od koronavirusa.

I sada, kad je virus za neko vrijeme stavljen pod kontrolu, otvorila se nova sezona lova. Početno oduševljenje nakon kratkog vremena pretvorilo se u prozivke, provokacije i brojanje zrnaca svih boja, od stranačkih pa sve do drugih – svakojakih. Neki novinari vratili su nas u ono staro (ne)normalno doba, imputirajući našim vodećim stručnjacima - liječnicima iz Nacionalnog stožera, da iz njih progovara stranačka pripadnost, a ne profesionalna kompetentnost.

Čini mi se da jedan dio te naše tzv. sedme sile, ali jednako tako i raznih 'stručnjaka', kojima se ustupa medijski prostor (javne ličnosti kao i saborski zastupnici određenih političkih profila…) za sebe misle da su polihistori suvremenog doba, umišljajući da, poput Sokrata, Platona i Aristotela, vladaju svim znanjima našeg vremena, pri tome se vrlo često nekompetentno petljajući u sve, sa željom da se ono što im tog trenutka ne odgovara, ispolitizira do razine profane vulgarnosti. Prelaze Rubikon na svaki sirenski zov, bez razmišljanja o ubojitosti svojih riječi, protiv kojih se ne nazire niti lijeka, niti cjepiva.

Tako je zadnjih dana po različitim medijima ponovo na djelu prokušani recept po kojemu u nedostatku poštivanja tuđih kompetencija (ili još gore – nedostatka vlastitih) na površinu izlaze bahatost, površnost i senzacionalizam. I to prema kome – prema liječnicima koji su vrlo kompetentnim, na znanosti i struci utemeljenim mjerama zaštitili i njihove živote, kao i živote njihovih obitelji, prijatelja, kolega i kolegica, sami pri tome ne bježeći od aktivnog doprinosa i izlažući se – od koronavirusa pa sve do svakodnevnih novinarskih pitanja i provokacija.

'Od svih stvari na svijetu, pamet je najpravednije raspoređena – svi misle da je imaju dovoljno'. I tako se u Lijepu našu, nažalost, vrlo brzo vratilo ono staro (ne)normalno, ma koliko se mi tijekom koronakrize nadali promjenama na bolje.

A tko još, osim spomenutih 'polihistora', ima želju i tendenciju potapati kompetentne ljude? Upravo oni koji su profesionalno polu ili nekompetentni, nekritični i bahati, kompleksaši i egocentrici, koji tuđe područje uvijek 'znaju bolje' od svoga.

Ako je netko u svom poslu kompetentan i pri tome ostvaruje dobre rezultate, uopće nas ne bi trebalo zanimati u kojoj je stranci, je li možda osoba s invaliditetom ili ne, koje su mu boje krvna zrnca, voli li - i koga ili ne… Jer, stranačka pripadnost, invaliditet kao i manjinske pripadnosti bilo koje vrste, same po sebi nisu i ne bi trebale biti niti nedostatak, niti prednost, niti kompenzacija za profesionalnu nekompetentnost, a bome niti zanimanje za koje se dobiva plaća. U uljuđenom društvu kompetentan čovjek zaslužuje respekt i poštivanje i suprotnog tabora, s kojim ne dijeli jednaka svjetonazorska ili neka druga uvjerenja i pripadnosti.

Stoga, prestanimo kompetentne profesionalce bojati stranačkim bojama, pri tome nastojeći omalovažiti njihov doprinos, ali jednako tako, nemojmo, iz nekih drugih interesa, vlastitu nekompetentnost skrivati pod stranačke kišobrane i farbati stranačkim alibi bojama.

Postoje samo dvije beskonačne stvari: svemir i ljudska glupost, ali za svemir baš nisam potpuno siguran,  kaže dobri stari Albert Einstein.

U ovoj našoj Hrvatskoj sve je relativno, dragi Alberte, pa je i ovo novo normalno, samo relativno - novo i još relativnije - normalno.

 

 

 

Piše: Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti