Ljude je, od kad je svijeta i vijeka, zaokupljao odgovor na pitanje: ‘Što je to normalno?’ Odgovora na ovo pitanje bilo je upravo onoliko koliko i samih ljudi

 

Svakog ponedjeljka u jutro, od kako je krenula ova korona kriza, javljam se mailom mojim najbližim, a i onim malo daljim, ali jednako dragim suradnicama i suradnicima, nastojeći ih na početku novog radnog tjedna motivirati da zajedno izdržimo sve izazove koji su pred nama.

U pretprošli ponedjeljak mail sam završila riječima koje su nas pomalo uvodile u neke nama neznane kutke naših života: ‘Sve izrečeno postaje dio tog novog normalnog. Mi već jesmo njegovi sukreatori, a to ćemo i dalje biti - jer ostale stranice se pred nama tek otvaraju…'

Početkom ovog tjedna napisala sam im: ‘Ulazimo u tjedan u kojem bismo se već pomalo trebali navikavati na to novo normalno.'

Novi slogani za naše motivacijske (raz)govore stoga bi ubuduće trebali biti: 'Mislimo pozitivno, budimo negativni!' ili 'Budimo nenormalno normalni!' ili, još bolje, 'Budimo normalno nenormalni!'

Tako nam zapravo ovo ‘novo normalno’, za sada na poluvidljivi način daje mogućnost, a rekla bih čak i obavezu, da uključimo naše mehanizme adaptabilnosti. Jer tijekom evolucije preživjeli su samo oni koji su se prilagodili.

A je li zapravo ta mogućnost adaptabilnosti, mogućnost prilagodbe svakoga od nas na ovu novu ugrozu, to ‘novo normalno’?! Čini mi se da smo na dobrom tragu…

Ljude je, od kad je svijeta i vijeka, zaokupljao odgovor na pitanje: ‘Što je to normalno?’ Odgovora na ovo pitanje bilo je upravo onoliko koliko i samih ljudi.  

A onda se u 18. stoljeću pojavio Gauss koji je osmislio krivulju normalne raspodjele poznatiju pod imenom Gaussova krivulja. Sigurno su vam poznati oni zvonoliki oblici u matematici i statistici. Mnoštvo rezultata psiholoških testova kao i izučavanja fizičkih pojava slijede upravo ovu krivulju. A što bi Gauss danas rekao na pojavu ovog ‘novog normalnog’?! Bi li se njegova krivulja, po uzoru na paradokse današnjeg vremena, možda od sada trebala zvati ‘krivulja novo normalne raspodjele’?!

Jer pogledajte samo nekoliko sljedećih primjera:

- Stalno pranje ruku više nije znak opsesivno - kompulzivnog poremećaja, već vrlo poželjan oblik ponašanja;

- Distanca od prijatelja više nije mana, nego naprotiv, postaje vrlina i pokazuje da nam je do nekoga stalo;

- ‘Biti negativan’ dobiva pozitivno obilježje i izaziva pozitivne emocije;

- Zemlje koje su zabranjivale feredže, sada obvezuju stanovnike da nose zaštitne maske;

- Ulazak u banku s povezom preko usta i nosa više ne pobuđuje sumnju na loše namjere;

- Hamletova dilema danas nije samo ‘biti ili ne biti’, nego ‘biti dio krda ili ne’.

Ovo ‘novo normalno’ nas poziva da širimo vidike razumne prilagodbe, da kreiramo nove pristupe onoga što se još od 70-ih godina prošlog stoljeća zvalo ‘dizajn za sve’, a što bismo danas preimenovali u ‘redizajn za sve’. Jedino na taj način i u ovim novim okolnostima, koje postaju sastavni dio naših života, možemo nastaviti stvarati životno i radno okruženje koje je zasnovano na principima uključivosti za sve.

Upravo koronavirus nam je otvorio i te perspektive, prisiljavajući nas i usmjeravajući (možda toga još nismo niti dovoljno svjesni) da budemo razumno kreativni i u ovim izazovnim vremenima.

Oduševila me ovih dana preporuka čeških psihijatara za osobe koje se u ovoj pandemiji koronavirusa nalaze u izolaciji: ‘Možete pričati s vašim kućnim ljubimcima, sa stvarima, s cvijećem i zbog toga nas ne morate zvati. Zovite tek onda kada vam oni počnu odgovarati.’

Novo normalno ili staro nenormalno?! Novo nenormalno ili staro normalno?! Koje je zapravo pravo pitanje, ha, Hamlete?!

Piše: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 30.04.2020