Mnogo djece s autizmom koja su odrastala u 60-ima ili 70-ima maltretirali su vršnjaci, a nisu imali objašnjenje za razlike u načinu na koji su funkcionirali njihovi mozgovi

 

Doktor Steven Stagg i studentica Hannah Belcher sa sveučilišta Anglia Ruskin intervjuirali su devet odraslih osoba kojima je nakon dobi od 50 godina dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma. Iako tako mala skupina nije statistički reprezentativna, njihova su iskustva vjerojatno mnogo raširenija.

Svi sudionici od rane su dobi bili svjesni da se razlikuju od većine djece oko sebe, i mogli su se prisjetiti osobina koje imaju smisla ako se objasne dijagnozom, piše portal theravive.com.

Bez okvira koji bi ih mogao ‘uklopiti’, ove razlike su shvaćene kao pogreška. U časopisima Health Psychology i Behavioral Medicine, Stagg i Belcher citiraju jednog sudionika: ‘Mislio sam da sam loš i stvarno se nisam uklapao, i ljudi me ne vole, a zapravo nisam mogao razumjeti zašto’.

Pozitivni aspekti autizma, poput sjajnih vještina prepoznavanja uzoraka, nisu prepoznati, a nedostajala je i zajednička kultura ljudi koji su odrasli s dijagnozom autizma.

Mnogi od ljudi iz studije liječeni su zbog anksioznosti i depresije, stanja koja često koincidiraju s autizmom. Čak i oni koji su testirani na preporuku terapeuta obično su bili liječeni godinama prije nego je spomenut autizam.

Nakon što je dijagnoza postavljena, sudionici su opisali osjećaj oslobođenja i dizanja utega s leđa. Uklonjen je pritisak ponašanja na neurotipične načine, a omogućeno im je da budu ono što jesu. Neki su izvijestili da su mogli bolje prepoznati štetne podražaje i postići veću kontrolu nad svojim životom, čak uključujući i kontrolu fizičkih problema poput astmatičnih napadaja.

Da je dijagnoza postavljena ranije u životu možda bi razlika bila još i veća, osobito ako bi bila popraćena uslugama podrške ili uspješnim primjerima iz života. Pa čak i bez toga, većina osoba iz studije vodila je živote koji opovrgavaju njihovu lošu sliku o sebi, živote s uspješnim karijerama i dugotrajnim romantičnim vezama.

Međutim, jedan od sudionika izvijestio je o većem zlostavljanju od strane poslodavaca nakon postavljanja dijagnoze, što je na kraju dovelo do gubitka posla.

Pet od devet sudionika bile su žene, što je u skladu s Belcherovim prethodnim radom koji pokazuje da se autizam kod djevojčica dijagnosticira kasnije jer su njihovi simptomi slabije prepoznati.

Damir Fatušić

Objavljeno: 10.01.2020