Fazila je 'umjetnik u preživjavanju', unatoč brojnim dijagnozama koje je prate kroz gotovo cijeli život. No, isto tako, život je nikada nije mazio te je danas prisiljena apelirati na ljude dobra srca da joj pomognu kako bi barem donekle spajala kraj s krajem

 

“Kud god sam išla, doživljavala sam poniženja i ismijavanja od socijalnih službi. Kao da ide iz njihova džepa. Jedna od njih mi je rekla nakon operacije: 'Kad dobiješ dijete ili umreš, onda ćeš dobiti jednokratnu pomoć.' Te riječi su mi se urezale u sjećanje, strašno su me zaboljele“, rekla je Fazila Šebalj (53) iz Nove Gradiške.

Na slučaj Fazile Šebalj upozorile su nas Anita Kraljić zajedno s kćerkama Natalijom i Renatom Burcar, o kojima smo također pisali, koje su naprosto bile šokirane slikom te male, sitne ženice koja jedva spaja kraj s krajem, a pomoći niotkuda. Prije nego je redakcija In Portala i Per aspera ad astra hitno intervenirala 13. srpnja 2018., kada su organizirali akciju prikupljanja odjeće, obuće i hrane za nekoliko obitelji, Anita Kraljić i kćerke pomogle su joj u hrani i higijenskim potrepštinama.

Šebalj je rođena u svibnju 1965. u Novom Travniku, u Bosni i Hercegovini. Nakon završetka četvrtog razreda osnovne škole teško je oboljela od reumatoidnog artritisa, pri čemu je često imala groznice, stanja nepokretnosti, nepodnošljive bolove u koljenima. Nastavak školovanja nije više bio moguć u uvjetima u kojima se nalazila.

Život joj je nanizao i ostale dijagnoze – sklerodermiju i lupus koji uništava unutarnje organe.

Na pitanje koristi li ambulantne ili stacionarne rehabilitacije, kaže da joj te zdravstvene usluge  nikada nisu odobrene. Liječnička komisija redovito odbacuje njezine zahtjeve.

Udala se u 21. godini života, a u braku je dobila kćerku i sina. Djeca žive zasebnim životom, nezaposleni, u podstanarstvu.

“Kćerka živi sa zaručnikom. Nažalost, ne može mi pomagati kad je i sama bolesna. Naime, oboljela je u 17. godini, ustanovilo se da se radi o fibrozi pluća. Prošla je kroz kemoterapije, a u jednom trenutku zadobila je i sepsu“, priča Šebalj.

O sinu kaže da povremeno dođe sa suprugom i trogodišnjom kćerkicom.

“Obožavam to malo dijete i uistinu me svaki puta razveseli. Kad mi dođu, snaha mi opere suđe i podove. Sin mi ponekad pomogne tako da mi daje po 20 kuna. Moram reći da mi je unučica jednom spasila život kad sam pala. Naime, brzo je počela buditi tatu pokazujući na baku koja leži nepokretna. I zato mi se para srce kad joj ništa ne mogu priuštiti. Htjela bi mali bicikl, ali nemamo joj otkuda ga uzeti. Ove režije koje plaćam su nepodnošljive, a k tome još moram kupovati i lijekove da barem koliko-toliko funkcioniram”, nadovezala se.

Unatoč činjenici da dobiva mirovinu od oko 2.000 kuna, priznaje da zbog plaćanja drva - s obzirom da ima slabu cirkulaciju i velike probleme sa zagrijavanjem tijela mora ložiti vatru prije zime. O ostalim režijskim troškovima ne može ni govoriti. Općina joj svake godine u studenom daje 960 kuna za drva. Često puta nema za hranu, pa joj dobri ljudi na tržnici poklone nešto povrća i voća.

Problem joj predstavlja i trošna kuća koja joj je dodijeljena 1991. godine od općine kao samohranoj majci. Bila je prisiljena rastaviti se od supruga, od kojeg je doživljavala dugogodišnje nasilje popraćeno alkoholizmom. Njezina dugogodišnja bolest uzela je maha, kao i teška materijalna situacija. Stoga je izašla u medije ne bi li joj tko pomogao u nemoći. Pogotovo su joj potrebni građevinski radnici kako bi sanirali sva oštećenja na kući..

“Zidovi se ruše. Nema namještaja, kao ni frižidera da mogu sačuvati hranu. Bilo kakva pomoć dobro bi mi došla jer kuća prokišnjava i prehladno mi je kad počnu kiše i snijeg. Nedugo sam kupila vešmašinu za 2.100 kuna pa mi to barem malo olakšava život. Što da vam kažem, jedva stojim na nogama kako bih barem uspjela održavati osnovnu higijenu. Zato molim svoju susjedu Anitu Kraljić da me okupa, jer ne mogu sama. Od reumatoidnog artritisa desna ruka mi je mršava i ukočena pa s njom gotovo ništa ne mogu napraviti. Prsti na nogama su također zgrčeni pa mogu nositi samo tenesice i lagane papuče broj 39. Ako tko ima viška, pomoglo bi mi”, kaže Šebalj.

Priznaje da bi to bio 'luksuz' u situaciji u kojoj se nalazi, ali jako bi voljela imati radio i televiziju, da se ne osjeća tako sama.

K svemu tome, nije imala vode kroz tri godine, od 2015. do 2017., jer nije imala čime platiti dug od oko 3.000 kuna.

“Došli su nadležni i jednostavno mi sve isključili. Molila sam da to ne čine, ali bili su neumoljivi. Bila sam prisiljena prati kosu i tijelo s kišnicom, zbog čega sam dobila rane po koži. Kosa mi je na tjemenu ispala i sad bi morala nositi periku jer imam rane na glavi, ali ni to si ne mogu priuštiti. Moj doktor iz Nove Gradiške preporuča da ošišam kosu do kraja“, rekla je.

Socijalne službe joj nisu pomogle, unatoč traženjima, osim 2016. godine kada je dobila 400 kuna pomoći.

Apeliramo na ljude dobra srca da pomognu ovoj hrabroj ženi u hrani, odjeći, financijama, svejedno, svaka je pomoć dobro došla.

Kontakt mobitel Fazile Šebalj je 098/9665-659, a adresa: Ljudevita Gaja 8, Nova Gradiška.

Piše: Klaudija Klanjčić

Foto: Natalija Burcar

Objavljeno: 27.07.2018