Moja priča: Katarina Hajduković Prinčić

Osobe s intelektualnim teškoćama spadaju u teže zapošljive skupine unutar OSI populacije, a Katarinina priča školski je primjer goleme nepravde kojoj su te osobe izložene

 

"Životna mi je želja da mi se ukine radna nesposobnost i starateljstvo te da počnem raditi. Ne mogu ovo više izdržati. Želim se osamostaliti", rekla je Katarina Hajduković Prinčić (36), članica STKI URIHO.

Rođena je u Zagrebu u srpnju 1981. godine. Osnovnu školu završila je u Vrbanima po normalnom programu sve do šestog razreda. Potom je uslijedio program sa smanjenom građom. Srednju školu završila je u Centru za odgoj i obrazovanje Zagreb u Zagorskoj 14 – smjer knjigovođa.

"Radila sam samo u Lidlu na pet dana, a nakon rehabilitacijskog programa u Gundulićevoj, zajedno s gluhima i nagluhima, na ljepljenju naljepnica na proizvode u Svetoj Nedelji. Nakon smrti oca 2015. godine oduzeta mi je radna sposobnost na pregledu u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u Tvrtkovoj", rekla je ne skrivajući tugu.

Živi s mamom i bratom, s obzirom da je otac preminuo nakon puknuća žile, a uz to je imao i dijabetes. Od Grada Zagreba uspjela je ostvariti naknadu od 300 kuna te je naslijedila tatinu mirovinu kojom raspolaže majka.

Priliku da bude u zajednici dobila je prije sedam godina, u stolnoteniskom klubu osoba s invaliditetom ustanove URIHO, na čelu s predsjednicom Jadrankom Blagus.

"I tu sam se našla, u stolnoteniskom svijetu, u kategoriji 11 za osobe s intelektualnim teškoćama. Stekla sam brojna prijateljstva, a dosta se i putuje", rekla je.

Stolni tenis započela je trenirati još u osnovnoj školi, a trenutno je trenira Ivana Knežević Šambić, po struci profesorica kineziologije.

Na stolnoteniskim turnirima osvojila je nekoliko medalja, pa tako ove godine u Samoboru treće mjesto, a u Koprivnici drugo. Uglavnom, sveukupno ima šest medalja i jedan pehar.

Na Državnom prvenstvu u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom u Vukovaru nije uspjela osvojiti medalju, što joj je poticaj da još više vježba za iduću godinu.

Uz sport najviše voli šetnje po Jarunu i čitanje knjiga.

"Voljela bih raditi u skladištu. Kad bih imala svoj kruh bilo bi sve drugačije. Završila sam osnovni tečaj rada na kompjutoru, što svakako predstavlja još jednu pozitivnu stavku za moje uključivanje na tržište rada", napomenula je Katarina.

Naposljetku je rekla da je svojevremeno silno željela proći tečaj fotografije. Za upis u srednju školu nije imala uvjete, jer treba još polagati razliku zbog smanjenog programa zadnje dvije godine osnovne škole.

Bila je članica Udruge za rehabilitaciju za osobe s teškoćama u razvoju 'Inkluzija' 2007. godine, kada je dijelila letke. Više nije članica Inkluzije, rekli su joj da više ne mora dolaziti zbog svladavanja programa.

"Znam se brinuti za sebe i mogu biti samostalna. Sad je samo na društvu i okolini da mi to omoguće", rekla je za kraj.

Pozivaju se svi koji mogu pomoći u vezi Katarinina zaposlenja da se jave redakciji In Portala.

Klaudija Klanjčić