U osobe s invaliditetom ljudi bi trebali imati puno više povjerenja kao i razumijevanja za njihove želje, potrebe i ciljeve, a ne ih u tome sputavati. Jedino na taj način oni mogu steći povjerenje u sebe i pomicati granice svojih mogućnosti te ostvarivati svoje snove

 

Svako ljudsko biće je rođeno kao unikatno sa svojim željama, potrebama i mogućnostima, te preko njih gradi svoju osobnost i karakter. Iako svi težimo tome da kroz prolaznost života i vremena koje imamo na zemlji nađemo svoj put, iz određenih razloga to ne pođe svima za rukom. Moglo bi se reći kako nije svaka osoba 'rođena pod sretnom zvijezdom' te, nažalost, ne uspiju svi u životu ostvariti najdublju čežnju svoga srca.

Većina ljudi cijeloga života otkriva svoj smisao, ali samo rijetki ga uspiju dokučiti i biti istinski sretni. To je zato što u današnje vrijeme okolina i društvo nameću pravila i norme po kojima bi svaki čovjek trebao živjeti. Često upravo zbog mišljenja drugih ljudi, čovjek ne uspije ostvariti svoj puni potencijal.

Kada je u pitanju život osoba s invaliditetom jaz između želja i mogućnosti često je prevelik. Sve ono što zdrave osobe mogu, većini osoba s invaliditetom čini se nedostižno. Veliki problem nastaje kada im njihovi najbliži kažu da moraju živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Ako se osobama s invaliditetom tako pristupa od malih nogu, osoba ne zna za bolje pa si zbog toga boji postaviti neki viši životni cilj. Na taj način osobe koje imaju neku vrstu invaliditeta odmah u startu, a da i ne probaju, odustanu od svojih snova.

Prvi koji bi trebali biti tu za njih svakako su njihovi roditelji. Nažalost, upravo roditelji znaju biti kamen spoticanja pri ostvarivanju ciljeva, želja i snova svoga djeteta. S druge strane, kada ljudi upoznaju osobu koja ima neku vrstu invaliditeta, odmah u početku o njima steknu krivi dojam te im pristupaju s dozom saželjenja. Kada druženje između osobe bez invaliditeta i osobe s invaliditetom dođe u fazu povjeravanja, mnogo osoba s invaliditetom ostane neshvaćeno, a zatim i povrijeđeno od strane svoga prijatelja, upravo zato što ih od početka nisu gledali kroz njihove kvalitete već kroz njihov invaliditet. Zbog povrijeđenosti od strane svojih bližnjih osobe s invaliditetom nerijetko počnu sumnjati same u sebe pa i u ono što su godinama vjerovali.

U osobe s invaliditetom ljudi bi trebali imati puno više povjerenja kao i razumijevanja za njihove želje, potrebe i ciljeve, a ne ih u tome sputavati. Jedino na taj način oni mogu steći povjerenje u sebe i pomicati granice svojih mogućnosti te ostvarivati svoje snove.

 

In Portal

Objavljeno: 06.10.2023