Godinu, dvije, nakon završenog faksa, na godišnjoj skupštini Hrvatskog društva psihologa (na koju sam u prvo vrijeme redovito odlazila), srećem kolegu s godine. Na njegovo pitanje upisujem li, kao uzorna studentica, postdiplomski, odgovaram da namjeravam upisati auto školu i krojački tečaj. Gleda me s nevjericom i odlazi…

 

Jednog kišnog popodneva 1940. godine nadahnuti petnaestogodišnji dječak John Goddard sjeo je za svoj kuhinjski stol u Los Angelesu i na vrh žute pločice napisao tri riječi 'Moj životni popis'. Pod tim je naslovom zapisao svojih 127 životnih ciljeva. Tako je nastala najpoznatija lista životnih želja (tzv. Bucket list) američkog istraživača Johna Goddarda, originalnog Indiana Johnesa, koji je tijekom svog gotovo devedesetogodišnjeg života ispunio njih 109.

Nisu to bili jednostavni ili laki ciljevi. Uključivali su penjanje na glavne svjetske planine, istraživanje najdužih rijeka svijeta od izvora do ušća, pilotiranje najbržim zrakoplovom na svijetu, pretrčavanje jednog kilometra za pet minuta, čitanje cijele Encyclopedie Britannice i još puno, puno toga.

Za jedne je novine Goddard svojevremeno izjavio da mu se, kad je imao petnaest, činilo da su se svi odrasli žalili jer su dopustili da im promakne veliki dio životnih mogućnosti: 'Ma, da sam to barem učinio kad sam bio mlađi.' U tom je trenutku  shvatio da mora napraviti plan i svoju listu životnih želja kako bi bio što sigurniji da će provesti život pun uzbuđenja, zabave i novih saznanja. Tako ga je i proveo, a možda još i više od toga…

Svako razdoblje naših života nosi svoje ciljeve, želje, snove. Bili oni više ili manje prihvatljivi, pametni, luckasti, opravdani ili (ne)očekivani, oni su naši i to je ono najvažnije. Običavala sam suradnicima reći da ćemo i Sljeme pomicati kada i ako bude trebalo i, ne biste vjerovali, pomakli smo ga i to puna puta… Nevidljivo, ali vrlo uspješno…

U ovom, vremenski nešto pomaknutom razdoblju života, razmišlja se i analizira je li se i što propustilo, što se (još) može nadoknaditi, što još postići, jer nikada, baš nikada nije kasno za ostvarenje starih i kreiranje novih životnih puteva i ciljeva. Što se više pješčani sat prazni, sve više otkrivamo čarobne strane života i njegovih mogućnosti.

Naš život nije mandatna funkcija u rukama glasova birača. Naš život je naš izbor. Poput hrčka u kotaču, sve dok tapkamo na mjestu, ostajemo u začaranom krugu, u prividu kretanja. Potrebno je stati, pogledati pred sebe i napraviti iskorak pa bio to i put u nepoznato. Osjećaj slobode nemjerljiv je i ničim zamjenjiv.

I zato, kao što je netko nepoznati rekao, 'nemojte sanjati svoj život, nego živite svoje snove'.

Moj je otac knjigu o praktičnom pčelarenju napisao u svojoj 82. godini… Meni je sada 65…

 

Objavljeno: 28.05.2021