PITANJE: L. O. Poštovani, majka sam djeteta koje nema teškoće u razvoju, ali pratim vaš portal i zato ću potražiti savjet kod vas.

 

Možda je prerano, no ja već osjećam strah od jeseni kada će moj sin morati krenuti u vrtić. Do sada su ga čuvali djed i baka s kojima živimo u zajedničkom kućanstvu. Svjesna sam da mu je potrebno društvo vršnjaka i socijalizacija te ga zato šaljemo u vrtić. Bojim se kako će reagirati na odvajanje, a istovremeno ne znam kako bih postupala jer se, priznajem, možda i previše zaštitnički odnosim prema njemu. Možete li mi dati savjet kako se ponašati i pripremiti na razdvajanje?

ODGOVOR: Polazak u vrtić za svako dijete i roditelja predstavlja veliku promjenu u životu. Radi li se o prvom odvajanju iz sigurne i zaštićene atmosfere roditeljskog doma djetetu je potrebno određeno vrijeme tijekom kojeg će se prilagoditi novoj sredini, upoznati odgajatelje i nove prijatelje. Neka se djeca prilagođavaju brže tj. za samo nekoliko dana, dok je drugoj djeci je potrebno i do dva mjeseca. Taj adaptacijski period u kojem se dijete, roditelji i odgajatelji prilagođavaju novonastaloj situaciji u kojoj se uspostavlja socio-emocionalna veza djeteta i odgajatelja razlikuje se individualno po reakcijama među djecom.

Od tuge i patnje za roditeljima do ljutnje i razdražljivosti, pa i odbijanja komunikacije s drugom djecom i odgajateljima. Ne treba vas iznenaditi iskoristi li dijete svoje zdravstveno stanje kao opravdanje za ostanak kod kuće, pa se žali na bolove, glavobolju, čak može i povraćati. Događa se da dijete ponašanjem ode u regresiju, opet obavlja nuždu u gačice, pribjegava izbjegavanju govora i komunicira gestama. Razlog nije zaostajanje u razvoju već dijete u želji da bude zaštićeno bira stanje koje mu nudi veću sigurnost.

Djeca jako dobro osjećaju roditeljeve emocije. Stoga je važno da roditelji budu sigurni u svoju odluku da dijete polazi vrtić i da o vrtiću i odgojiteljima imaju pozitivan stav. Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i tužan, takvo će biti i ono. Kada se roditelj odluči za vrtić i potpuno prepusti dijete u povjerljive ruke, važno je dijete ima kontinuitet u polasku vrtića. To znači da dijete svaki dan dolazi u vrtić, naravno osim ako oboli.

Roditelji mogu pomoći djetetu da se brže i lakše prilagodi i objasniti prije polaska u vrtić da je to mjesto gdje ima puno igračaka i djece, odgajatelji znaju mnogo zanimljivih igara, što će se sve raditi u vrtiću i kako će teći njegov boravak, nikada se ne smije plašiti dijete vrtićem (npr. ako budeš zločest ići ćeš u vrtić, u vrtiću ćeš morati sve pojesti i sl.). Kada dijete krene u vrtić poželjno je da prvih dva tjedna dolazi u vrtić na kraće vrijeme (prvi dan sat vremena, drugi dan dva sata itd. pri čemu se raspored dolaženja dogovara s odgajateljima). Za djecu od 3 do 6 godina trajanje boravka prvih dana može biti i duže, ali uvijek u vrijeme igre. Vrijeme odmora je kritično vrijeme pa ga treba ostaviti za kasnije razdoblje kada se dijete donekle prilagodi novom prostoru. Dobro je ponijeti u vrtić tzv. prijelazni objekt – neku djetetu dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost i utjehu. Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u vrtiću kada roditelj treba biti smiren, ne smije pokazati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete će to osjetiti pa će se i ono tako osjećati. Rastanak s djetetom se ne smije odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje ne preporuča se, jer dijete plače. Dijete će ubuduće plakati duže očekujući da se roditelj vrati. Odgojitelji postaju vrlo važne osobe u životu djeteta, stoga je važno ostvariti dobar kontakt s njim kako bi dijete bilo smirenije i osjećalo se sigurnije.
Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom, šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića. Nakon nekog vremena, kada se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, vrtić ćepostati mjesto u koje će rado dolaziti i provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima.

In Portal

Objavljeno: 24.04.2015