PITANJE: (M. L.) Poštovani, prije četiri godine dok sam bio na liječenju u bolnici upoznao sam jednu medicinsku djelatnicu. U vremenu dok bi ostajali nasamo sve smo se više zbližavali.

 

Jednu noćnu smjenu, kad je bila dežurna, došla mi je u sobu, proveli smo dva sata čistog užitka i strasti. Nakon toga smo se još koji put našli, ali tu nije bilo ljubavi niti s jedne strane. Za vrijeme naših susreta jednom je prilikom ostala trudna. Svome suprugu je odglumila da je to njihovo dijete, premda ona i ja znamo pravu istinu tko je otac djeteta. Djevojčica se rodila, a nas dvoje više se ne viđamo niti komuniciramo. Ona je i danas u braku s tim čovjekom. Izrazito me muči što mi druga osoba odgaja moje dijete, a ne mogu to promijeniti. Užasno se osjećam, jer već sam u kasnim četrdesetim i neću više imati prigodu da postanem otac. Trebam li nekako ući u njihov život kako bih bio bliže svojoj curici, barem kao obiteljski prijatelj?

ODGOVOR: Poštovani gospodine, odnos koji je nastao između Vas i medicinske sestre tijekom liječenja u bolnici prije četiri godine temeljio se na tjelesnom užitku i strasti, ali ne i ljubavi. Trebalo je završiti kao prolazna avantura, bez obveza. No, događa se nešto neočekivano, za Vas. Pitam se: je li i za gospođu? Naime, pokušajmo vidjeti koji su mogući motivi udane žene za ulazak u intimni odnos s muškarcem, u tako specifičnim okolnostima. Izazov znatiželje (kako će to biti s drugim?), popunjavanje noćnih sati dežurstva ugodnim sadržajima, možda nadomjestak onoga što joj je nedostajalo u braku ili pak u pozadini svega stoji želja za djetetom? Naime, nije nam poznato je li Vaša partnerica već imala djece sa svojim mužem ili ne. Ako nije, postavlja se pitanje: Je li se njena trudnoća s Vama dogodila stvarno slučajno ili na neki način planirano? Moguće je da ste zapravo izvrsno poslužili za ostvarenje cilja: doći do djeteta.

Ovo su samo pretpostavke, no dragi M., kako god bilo, niste li Vi od samoga početka pristali na njezina pravila igre: glumu, neiskrenost? Pretpostavljam, bez traženja svojih roditeljskih prava i postavljanja bilo kakvih uvjeta. Jednostavno ste njoj prepustili odluku što će i kako će biti. Ona je, uz dijete, odabrala svoga muža i svoj brak.

Činjenica da niste u kontaktu s majkom svoje djevojčice dosta govori o cijeloj situaciji. Čini se da njoj tako odgovara, a možda je ranije i Vama (sve dok Vas nije počelo nešto progoniti i mučiti). Nadajmo se da stvari kod njih dobro funkcioniraju i da je to razlog zašto Vas gospođa nije bar nazvala. Jer da nije tako, vjerojatno bi Vas već potražila (imam dojam da se radi o poduzetnoj ženi kojoj nije problem preuzeti inicijativu).

Ipak je u ovoj priči najvažnija sreća i dobrobit djevojčice. Ako ona raste u ozračju ljubavi, prihvaćanja i obiteljskoga okruženja, ako joj ništa ne nedostaje, zašto bilo što poduzimati. Vašom pojavom i iznenadnim ulaskom u njihov život, nakon toliko vremena, stvari bi se mogle samo zakomplicirati.

Sve dok muškarac koji se smatra njezinim ocem, skrbi o djetetu, možda je najbolje da i dalje ostanete po strani. Ili, da biste umirili svoju savjest, pokušajte uspostaviti kontakt s majkom Vašega djeteta, interesirati se o djetetu, čuti kako je i saznati što i kako razmišlja žena s kojom ste nekad bili intimni (treba li eventualno kakvu pomoć i tome slično).

Kaže se da je pravi roditelj onaj koji se brine, odgaja i živi s djetetom, onaj koji mu pruža ljubav, sigurnost i zaštitu, a to ponekad nije biološki otac ili majka.

Tješite se činjenicom da ste se u svom životu ostvarili i kao otac. Pustite životu neka ide svojim tijekom i pokušajte prihvatiti okolnosti u kojima ste se našli. U prvi plan stavite ono što je na korist i u interesu Vašega djeteta. To će biti najveći izraz Vaše nesebične ljubavi. Ljubav ponekad iziskuje odricanje, žalost , muku i bol. Zato i jest nešto najvrednije što postoji u našem ljudskom životu.

Odgovara: Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'

Napomena: Pitanja za rubriku Kutak za stručnjake šaljite na: mladen.kristic@in-portal.hr

Objavljeno: 02.06.2014