Diskriminacija osoba s invaliditetom na tržištu rada očito je uobičajena praksa na ovim prostorima. Donosimo priču urednice portala Ukljuci.in, djevojke s cerebralnom paralizom iz Banje Luke, kojoj diploma pravnice nije otvorila nove perspektive, kako se nadala, nego pred nju stavila nove barijere

 

Zovem se Ana Kotur, 26 mi je godina i od rođenja imam cerebralnu paralizu. Nailazila sam na prepreke tijekom školovanja, ali s najvećom sam se susrela u potrazi za poslom nakon diplomiranja.

Školovala sam se po redovnom obrazovnom programu u vrijeme kad nitko nije ni spominjao pojam inkluzije. Završila Gimnaziju u Banjaluci, potom i Pravni fakultet Univerziteta u istom gradu, kao studentkinja čije se školovanje financira iz proračuna.Zagovornica sam socijalnog modela invaliditeta, po kojem je invaliditet značajan onoliko koliko prepreka pred nekog postavi društvo u kojem živi.

I tek u trenutku završetka školovanja u borbi za pravo na rad, postala sam osoba s invaliditetom u ovom društvu, bez obzira na ograničenja koja imam od rođenja.
Krajem kolovoza prošle godine saznala sam za radno mjesto diplomiranog pravnika - pripravnika u odvjetničkoj kancelariji Ilija Đakić u Banjaluci, putem oglasne ploče Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, filijala u Banjaluci. Radno mjesto bilo je predviđeno u okviru projekta Prvi posao, koji spomenuta ustanova provodi s poslodavcima u cilju omogućavanja stjecanja prvog radnog iskustva mladim ljudima. Specifičnost radnog mjesta bila je u tome što je ono oglašeno za osobu s invaliditetom i predviđeno je u trajanju od 12 mjeseci.
Važeći Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u Republici Srpskoj predviđa da je potrebno rješenje nadležne komisije Fonda PIO da imam minimalno 70 posto tjelesnog oštećenja, te istovremenu obavezu poslodavca da sklopi ugovor s osobom s invaliditetom u trajanju od 24 mjeseca, kako bi zapošljavanje bilo provedeno prema ovom Zakonu.
Kako sam u tom trenutku otpočela prikupljanje dokumentacije za izlazak pred komisiju, a oglašena pozicija je imala kraće trajanje od zakonom predviđenog, kontaktirala sam koordinatora projekta u Zavodu za zapošljavanje, koji me je uputio da navedeno rješenje ne moram imati, budući da imam važeća rješenja izdana od strane Centra za socijalni rad o razvrstavanju u grupu osoba s tjelesnim oštećenjem te rješenje kojim mi je prestalo pravo na dodatak za tuđu njegu i pomoć, ali se u istom navodi da imam trajno neurološko oštećenje i da mi je potrebna podrška pri zapošljavanju.
Tu dokumentaciju predala sam i zavodu za zapošljavanje prilikom prijave na njihovu evidenciju.
Sa tim dokumentima, kopijom prosjeka ocjena, kopijom uvjerenja o diplomiranju, biografijom i molbom za prijem u radni odnos, pristupila sam intervjuu za posao kod poslodavca Ilije Đakića.
Na intervjuu poslodavac mi je otvoreno rekao kako sa sredstvima koja je dobio planira zaposliti volonterku koja kod njega volontira u periodu nešto kraćem od godinu dana i kako nije očekivao da će se osoba s invaliditetom prijaviti.
Komentar kako "ne zna hoće li moj mentalni sklop moći izdržati tempo posla kancelarije", te pitanje jesu li mi potrebni posebni uvjeti rada, ostat će mi najupečatljiviji dio razgovora. Nijedno pitanje na intervjuu nije se odnosilo na profesiju.
Bila sam jedina kandidatkinja s invaliditetom za ovo mjesto. Zgrada u kojoj je poslodavac arhitektonski je nepristupačna i mislim da nitko od kolega koji koriste kolica ne bi ni mogao ući u nju.
Nakon određenog vremena, kontaktirala sam i Zavod s upitom da li je na poziciju zaposlena osoba s invaliditetom, na što mi je odgovoreno da je "poslodavac naveo da želi zaposliti osobu s invaliditetom" te da je zaposlio osobe "u skladu s odlukom Upravnog odbora Zavoda", bez konkretnog odgovora na konkretno pitanje.
Potom sam se obratila i Instituciji ombudsmana za ljudska prava, koja od trenutka mog obraćanja pokušava doći do istog odgovora.
Zatim, uslijedilo je obraćanje i Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS, s pismima podrške organizacija osoba s invaliditetom i preporukama koje svjedoče o mojim radnim sposobnostima (Gradskog odbora invalida BL, HO Partner, Udruženja omladine sa invaliditetom Infopart, preporuka Mladena Protića iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka i Želimira Radinovića, direktora JU Specijalna biblioteka za slijepa i slabovidna lica RS ).
U informacijama koje je ZZZRS dostavio na upit Ombudsmana, i odgovoru Ministarstva na moj dopis, u kojem tražim zaštitu, navodi se da poslodavac ima slobodu izbora kandidata.
Dakle, iako su oglašena mjesta za osobe s invaliditetom, izdvojena sredstva iz proračuna za tu namjenu, poslodavac ta ista sredstva može upotrijebiti za osobu bez invaliditeta.
Navodi se i da nisam dostavila važeći dokaz o invaliditetu, vjerovatno tražeći rješenje Fonda PIO, za koje mi je rečeno da ga ne moram imati, jer zapošljavanje ne podliježe Zakonu koji sam već spominjala; nitko me nikad nije vratio da dopunim dokumentaciju ili iznio bilo kakvu primjedbu u procesu prijave u evidenciju; navodi se i da nisam bila prijavljena u evidenciju u trenutku dodjeljivanja sredstava, pa da nemam pravo na zapošljavanje po projektu, iako nijedna osoba s invaliditetom nema obvezu prijave na evidenciju Zavoda za zapošljavanje, uopće!
Navodi se i da sam brisana iz evidencije polovicom studenog, jer sam našla posao izvan struke, kao da je to relevantno za događaje iz rujnaiste godine.
Kroz izjave u medijima, na portalu Mondo i u dnevnom listu Blic, od 8. odnosno 20. prosinca prošle godine, poslodavac Ilija Đakić kaže da je "u konzultaciji s liječnikom vještakom neurologom i neuropshijatrom dobio usmenu i pismenu obavijest u kojoj je navedeno da osoba s takvom dijagnozom ne bi mogla podnijeti ni najmanji stres, jer se cerebralna paraliza može manifestirati simptomima kao što je padanje u nesvijest", iako mene nijedan liječnik na njegov zahtjev nije pregledao i nije imao uvid u medicinsku dokumentaciju, u kojoj nikad nije zabilježen neurološki ispad, te da "nisam ispunila niz formalno-pravnih uvjeta", istovremeno me nazivajući pravnicom, što nije isto što i diplomirana pravnica. U trenutku pristupanja na intervju, nije imao primjedbe na te uvjete na koje se poziva.
Institucija ombudsmana informirala me je da je upućena preporuka nadležnima da se izjasne o svim elementima koje sam navela, s pravnog aspekta i s aspekta je li zaposlena osoba s invaliditetom.
Meni, u konačnici, nije omogućeno doći do zaposlenja kao osobi s invaliditetom. Zloupotrebom od strane poslodavca, koji je naveo da želi sve ono što je Javnim pozivom Zavoda bilo označeno kao prednost pri dodjeli sredstava, ili izostankom mehanizma zaštite kandidata od strane Zavoda za zapošljavanje ili Ministarstva kojem Zavod odgovara za poslovanje, pokazat će vrijeme.
Dok dočekam izjašnjenje, izaći ću pred nadležnu komisiju Fonda PIO. Takođe, pred komisiju koja odlučuje o pravu na dodatak za tuđu njegu i pomoć.
I otići ću na svečanu promociju diplome na fakultetu. Diplome, koja me učinila osobom s invaliditetom tamo gdje ni medicinski status nije mogao.

Izvor: ukljuci.in

Objavljeno: 04.02.2015