Moja priča: Valentina Mijić
"Nastojim da svaki dan provedem u punini, svjesna ljepote života i uživajući u njemu, jer na svoj invaliditet ne gledam kao na nešto loše. Osoba sam koja uvijek i u teškim trenucima pronađe tračak pozitivnog. Nema smisla razmišljati o negativnim stvarima koje samo sputavaju", kaže uz ostalo članica Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj, Metković
Za Valentinu Mijić invaliditet nije nešto što je određuje. Uz optimističan pogled na svijet koji je okružuje ova mlada pjevačica, vjerujem, ispunit,će i cilj da njene modne kreacije dopru do šire javnosti.
Rođena je u Metkoviću za vrijeme rata 1992. godine, uz teške uvjete bez struje i vode. Brojno osoblje napustilo je bolnicu, a Valentina majka rodila je djevojčicu koja je ostala bez kisika. Cerebralna paraliza Valentinu ne sprječava je da uživa, postavlja ciljeve, sudjeluje u radu Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj, Metković i zadovoljno ide kroz život.
Pjevanje kao sudbina
"Moja majka je biser kojem sam zahvalna za svu podršku koja me prati od rođenja. Ona mi je usadila optimističan pogled na svijet, naučila me da uz osmijeh doživljavam stvarnost.
Cerebralna paraliza nije utjecala na moje intelektualne sposobnosti. Kao djevojčica u trenucima tuge ili potištenosti osjetila bih poriv da pjevam. U pjesmi nalazim mir i spokoj koji me ispunjava i čini sretnom. Moja profesorica glazbenog odgoja Vanja Gabrić uvijek me poticala na pjevanje i zaslužna je za prvi nastup koji sam imala s dvanaest godina.
U radu Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj, Metković sudjelujem već deset godina i uživam u vremenu koje provodim s ostalim članovima, edukatorima i volonterima koje uveseljavam svojim pjevanjem.
Koncert sa zvijezdama
Veliko iskustvo bio mi je nastup s mostarskom grupom Galeb, otpjevali smo zajedno tri pjesme. Zadovoljstvo mi je bilo upoznati i pjevati s brojnim našim pjevačima, Goran Karan, Zorica Kondža, Zoran Parmac, Zorica Andrijašević, Jole te Mate Bulić koji me impresionirao srdačnošću i humanim stavom. Želim napisati i otpjevati vlastitu pjesmu. Uz pjevanje volim kreirati odjeću, sanjam o danu da svoju kreaciju vidim u javnosti. Sve su još na papiru, no dogodilo se nešto što me jako veseli. Matija Vuica i moja majka školske su prijateljice i saznavši za moje skice glamuroznih i svečanih kreacija Matija ih je poželjela vidjeti. Trenutno su kod nje i čekam njezino mišljenje. Volim modu, sve kreacije nastale su iz moje mašte, ne treba mi puno vremena da osmislim nešto novo.
Nastojim da svaki dan provedem u punini, svjesna ljepote života i uživajući u njemu, jer na svoj invaliditet ne gledam kao na nešto loše. Osoba sam koja uvijek i u teškim trenucima pronađe tračak pozitivnog. Nema smisla razmišljati o negativnim stvarima koje samo sputavaju. Družim se s prijateljima, imam osobnu asistenticu, odlazim u šetnje gradom i voljela bih da svi ljudi, bez obzira na svoje zdravstveno stanje, dijele moj stav.
Svijet kakav želim
Sasvim je normalno da imamo uspone i padove, oni su sastavni dio života, ali moramo težiti život gledati kroz pozitivnu stranu. Ljudi osobe s invaliditetom doživljavaju na neki poseban način, često misle da smo nesposobni, što je potpuno neispravno. Takvim mišljenjima se ne opterećujem i mene ne zanimaju. Na svijetu ne postoji čovjek kojeg svi vole, ali žao mi je što se osobe s invaliditetom prvenstveno doživljava drugačijim, želim da svi uvide kako smo mi ljudi čiji primjer borbe i ustrajnosti treba slijediti i izvući životnu pouku.
U budućnosti ću nastaviti ispunjavati zacrtane ciljeve, ali prvenstveno biti osoba plemenita i čista srca. Želim potaknuti ljude da iskažu dobrotu i ljubav jedni prema drugima, zajedno naša snaga i radost raste. Naravno, uz Božju pomoć, ostvarit ću svoj san i izdati vlastitu pjesmu koju ću otpjevati u mojoj kreaciji samo za taj dan.
Svijet će ti biti onakav kakvim ga ti zamisliš u svojoj glavi", zaključuje Valentina.
Piše: Božica Ravlić
Objavljeno: 23.05.2014