"Zovite policiju i Hitnu pomoć pa neka vam oni dijete strpaju u ludnicu!", tako je očajnoj majci Snježani savjetovano u Centru za socijalnu skrb za sina Danijela, koji pati od rijetkog anksioznog poremećaja. Ova skromna obitelj hitno treba pomoć dobrih ljudi

 

"Zamislite! Jedino što 'pametno' predlažu iz Centra za socijalnu skrb iz Zagreba u slučaju mog sina je da zovem Hitnu pomoć i policiju te da ga nasilno strpamo u ludnicu. Apsurd nad apsurdima! Sa slučajevima kakav je moj sin Danijel treba se baviti na sasvim drugačiji način“, započela je svoju potresnu priču Snježana Bogat (54), trgovkinja iz Zagreba, koja se godinama bori da ostvari prava za svoje 30-godišnje dijete koje pati od anksioznog poremećaja, poznatog kao agorafobija.

Kako ističu njemački neurolozi, kod agorafobije se radi o tome da osoba može jednom ili više puta osjetiti paralizirajući strah na javnome mjestu ili u određenim situacijama, a manifestira se kao panični napadaj, osjećaj bespomoći i srama. Prate je fizički simptomi poput tahikardije, osjećaj slabosti i gušenja, bol u grudnom košu. Osobe koje su iskusile panični napadaj kažu da im se činilo kao da su doživjele srčani udar ili kao da će umrijeti. Osjećaj straha javlja se u trenutačnoj ili potencijalno očekivanoj situaciji, primjerice u zatvorenom prostoru poput trgovine, u vozilu javnog prijevoza, kazališta ili na trgu s mnoštvom ljudi.

Zbog komplikacija u trudnoći, Snježana je imala teški porod u prosincu 1986. godine, i to na vakuum. Budući se iste godine dogodio Černobil, sve pripisuje tome.

Tijekom godina obišla je gotovo sve liječnike u Zagrebu – od Goljaka, Rebra, Dubrave, te je kod sina pronađen potkovičasti bubreg, što znači da je bio spojen, nije se odvojio. Smatra da je zbog toga došlo do zdravstvenih, emocionalnih problema, naročito do nedostatka pažnje, zbog čega joj je sin stalno izdvajan od druge djece. Često puta je bio izložen izrugivanju i fizičkom zlostavljanju vršnjaka.

"Ne smijem se ni sjetiti kroz što smo sve prošli. Teško je roditelju, a da ne pričam djetetu, koji tako često prolazi ismijavanja. Posljedice traju do današnjeg dana, jer jako mu se to usjeklo u pamet. Kao da nema više snage da se bori. Ta djeca su danas svoji ljudi, a što su napravili mojem djetetu?", rekla je Snježana.

Danijel je jedva završio osnovnu školu, a prelaskom u srednju počeo se zatvarati u sebe.

"Od tada odbija izaći iz kuće. Sama pomisao izaziva mu napade panike, gušenja, lupanja srca, povišenja tlaka. U stanu se osjeća najsigurnije. Izgubio je povjerenje u ljude, vjeruje jedino meni", objasnila je Snježana.

Uz agorafobiju ima i neke druge strahove, i to od kukaca, komaraca, pauka. Ne dozvoljava da se išta u njegovoj sobi mijenja ili baci od starih stvari. Ostao je prikovan u prošlom vremenu.

"Zbog tih problema oslobođen je trajno od vojne obveze. Ne prihvaća bilo kakvo liječenje. Radije trpi bilo kakvu bol, jer ne prihvaća niti lijekove", potužila se Snježana.

Majka je jedina koja brine o Danijelu, iako je i sama narušena zdravlja. Po zanimanju trgovac, često je ostajala bez posla, a dok radi - najviše može zaraditi do maksimalno 3.000 kuna. Dugovi uslijed neplaćenih režija toliko su se nagomilali da je konstantno u blokadi. Kako i sama priznaje, iz dana u dan bori se za svoj i sinov 'goli' život, često nemaju ni za hranu, a kamoli za druge najosnovnije stvari.

Uz sve nedaće, teško se nositi i sa činjenicom da oboje nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje. Na bolovanje Snježana ne smije ni pomišljati, uslijed svega ne može si ga priuštiti, tako da često prohoda sve prehlade i bolove. Naročito je teško s kralježnicom, koja je u 'groznom stanju', kako kaže.

Kako Danijel nije prijavljen na Hrvatski zavod za zapošljavanje, majka je tražila pomoć u Centru za socijalnu skrb u Zagrebu, međutim isti su se ogradili od toga što sin nije prijavljen.

Oboljeli od agorafobije jednostavno u ovoj zemlji nisu zakonski izregulirani, tako da se uistinu događa da ne mogu ostvariti svoja prava. Majci su iz ureda Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom također to potvrdili, odnosno da zakonom nisu izregulirani te da se smatraju nemoćnim pred rješavanjima takovih slučaja.

Raspitujući se od vrata do vrata, od instutiucije do institucije, do današnjeg dana Snježana ništa nije postigla, osim što je Danijel postigao barem pravo od 500 kuna na tuđu njegu i pomoć. Invalidsku mirovinu ne može dobiti, iako je radno nesposoban, navodno zbog nedostatka novih papira.

"To je uistinu apsurd kod takvih pacijenata. Vani je to pravno izregulirano, a ovdje u Hrvatskoj nikako", kaže Snježana, očiju punih suza, nemoćna pred tegobama koje su je snašle i koje je muče već godinama.

"Sa slučajevima kakav je moj sin treba se baviti na sasvim drugačiji način, a ne kako predlažu u Centru za socijalnu skrb: zovite policiju i Hitnu pa svoje dijete strpajte u ludnicu", nastavila je ogorčena majka.

Činjenica je da se u protivnom riskira njegovo već toliko narušeno zdravlje.

"To je veliki rizik da ga potpuno izgubim, jer jedino meni vjeruje. Zaista ne bih nikada dopustila da se na njemu primijeni sila. On je moje dijete i branit ću ga koliko god će biti potrebno. Radi se o jako dobrom dečku, neiskvarenom. Izuzetno je emotivan, natprosječno inteligentan, a skroman prije svega. Nikada nije okusio alkohol, cigarete. Ne traži ništa, ne treba mu ništa, nema nikakvih želja jer razumije našu tešku situaciju. Jako voli životinjice i voli puno čitati o svemu. Zabrinut je za mene i moje zdravlje, a i našu budućnost što mu radi dodatni stres. Iako je naizgled vrlo smiren, samo ja mogu osjetiti njegovu zabrinutost. O svojim problemima nikad ne priča, zatvoren je jako. Vjerojatno da se ne brinem. Inače je uz sve pristojan i drag. Sve to samo dok je na sigurnom, u svojoj sobi", opisala je Snježana.

Njihovo financijsko stanje je sve gore i gore iz dana u dan, a ovrhe dolaze sa svih strana.

"Mogli bi ostati i bez stana, ne našom krivicom jer živimo skromno da skromnije ne može. A o zdravstvenom stanju da i ne pričam, uslijed svakodnevnih stresova i egzistencijalnih strahova. Obratila sam se svima koje sam znala, dalje sam više nemoćna", rekla je majka.

Preko središnjeg medija za osobe s invaliditetom In Portala i medijskog projekta Per aspera ad astra, proizašlog u sklopu kolegija Novi mediji na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, majka je prije dva mjeseca zamolila za pomoć te je dobila upute kome se dalje obratiti, ne bi li ona i Danijel ostvarili sva prava koja im pripadaju. Trenutno se naziru već i prvi rezultati, budući je službeno ovlašteni liječnik otišao posjetiti ovu obitelj te se iskreno nadamo da će ovaj slučaj biti konačno riješen i da će Danijel što prije ostvariti sva prava kao osoba s invaliditetom.

Mole se ljudi dobra srca da pomognu, a financijska sredstva mogu se uplatiti na ime:

Snježana Bogat, Raiffeisen Bank, HR 5324840083200267918

Kontakt: GSM 091/7205946.

Piše: Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 25.07.2017