Život Ljubicu nikada nije mazio, no sve se dodatno zakompliciralo nakon što je u travnju ove godine doživjela teški moždani udar. Stoga joj je hitno potrebna pomoć dobrih ljudi

 

“Molim da mi pomognete, jer sama ne mogu otkad sam stradala od moždanog udara”, obratila se nemoćna 60-godišnja Ljubica Morduš prilikom posjete u Kliničkom bolničkom centru ‘Sestre milosrdnice’ u Zagrebu, krajem travnja ove godine, koja je sredinom istog mjeseca doživjela teški moždani udar, uslijed čega joj je oštećena lijeva strana tijela - noga i ruka te govor.

Zabrinuta za svoju daljnju budućnost, u pokušaju da organizira daljnji život u smislu pomoći s prijevozom, kućnim pomoćnicama, kućnom njegom te vježbama od strane fizijatra, iz bolničkog kreveta zamolila je, budući da joj je i vid oslabljen više od 50 posto tijekom svih dijagnoza, da joj se saznaju informacije od Udruge invalida rada Zagreba, kao najveće udruge koja okuplja osobe s invaliditetom, u kom smislu joj mogu pomoći te koja su njezina prava. Do moždanog udara bila je samostalna i sve si je sama plaćala, od hrane, drva, režija pa nadalje. Ima dvoje djece, koji su u brakovima i u radnim odnosima, kao i unuke.

Tjelesno oštećenje ni invaliditet nisu joj utvrđeni tijekom života. Potrebna joj je pomoć jer imala je izuzetno težak život.

Stoga smo medijski popratili ovaj slučaj i zamolili odgovore za njezinu situaciju od strane pravnika Udruge invalida rada Zagreba.

Pitali smo u čemu joj Udruga može izaći u susret kada se vrati s fizikalne rehabilitacije, budući će trebati osiguran prijevoz, fizikalnu terapiju u kući, kućnu pomoćnicu, na što smo dobili odgovor:

“Udruga invalida rada Zagreba nema organiziran takav oblik pomoći, ali bi gospođi mogli pomoći kroz rad Mobilnog tima - po potrebi obilazak pravnika i medicinske sestre koja bi mjerila tlak i masnoću u krvi. Zatim, u kasnijoj fazi rehabilitacije gospođa bi mogla ostvarivati fizikalnu rehabilitaciju preko Udruge pod povoljnijim uvjetima smještaja od tržišnih u Varaždinskim ili Daruvarskih Toplicama te u Thalassotherapiji u Crikvenici. Potom bi mogla eventualno ostvariti besplatnu fizikalnu terapiju u Domu zdravlja Centar, Runjaninova 4. Obzirom da je intencija Udruge pružanje i drugih oblika pomoći svojim članovima, moguće je da će u budućnosti gospođa i ostali članovi Udruge moći ostvarivati i takav oblik pomoć.”

Vezano za prijevoz, UIR Zagreba tu mogućnost za svoje članove, u smislu da im se omogući pratnja i prijevoz u bolnice i doktorima, za sada još uvijek nema, iako postoji potreba članova.

Pitali smo također, budući da ista nema utvrđen invaliditet, a u mirovini je, koji je način da joj se utvrdi invaliditet, kako bi na osnovu toga imala neka prava, na što je pravnik iz UIR-a Zagreba odgovorio: “Gospođa će trebati pokrenuti postupak radi utvrđivanja postojanja tjelesnog oštećenja. Zahtjev se predaje u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - HZMO, Ispostava u Jastrebarskom ‘Novi tržni centar’ - prvi kat, Antuna Mihanovića 14, Jastrebarsko. Ovisno o postotku i vrsti tjelesnog oštećenja, mogu se eventualno ostvarivati neka prava i povlastice.”

Zanimalo nas je i, budući da Morduš nije upoznata niti s jednim pravom kao osoba s invaliditetom, a živi u jako skromnim uvjetima od mirovine koja iznosi oko 1.500 kn, nakon nekoliko operacija tijekom života, koja prava može koristiti kad joj se sredi invaliditet. Pravnik je odgovorio da će se moći na to pitanje odgovoriti “tek po utvrđivanju postotka i vrste tjelesnog oštećenja”.

Pitali smo se može li Morduš naposljetku postati članom UIR-a Zagreba, budući da živi u Jastrebarskom, na što je pravnik iz te Udruge rekao: “Može, budući da Udruga pokriva područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Za status redovnog člana gospođa mora ispunjavati uvjete iz Statuta UIR Zagreba - utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja ili invalidska mirovina, odnosno osobna invalidnina ili doplatak za tuđu pomoć i njegu u punom opsegu. Nastavno napominjem da Udruga ima i savjetodavne radionice - psihologa, hagioterapeuta, logoterapeuta, kao i radionice vježbanja - kineziterapija, korektivna gimnastika, joga, vježbe istezanja, vježbe u bazenu.”

Poveznica na mrežne stranice UIR-a Zagreba, gdje su navedene povlastice vezane za članstvo: www.uir-zagreb.hr/udruga-5/povlastice/za-clanstvo.

Na kraju su iz Udruge invalida rada Zagreba preporučili da se može pitati i Udrugu osoba s invaliditetom “Step” u Jastrebarskom, Bana Tome Erdödyja Bakača 55, na kontakt: 098/505-380, radi angažiranosti u ovom slučaju.

S obzirom da Morduš inače živi sama, javili smo se i u sklopu projekta “MI za VAS i VI za NAS – juniori i seniori”, u kojem Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce pruža besplatnu uslugu “Volonterski servis pomoći u kući”, koja je namijenjena osobama starije životne dobi. U sklopu ove usluge osobe starije životne dobi koje se otežano kreću ili imaju druge zdravstvene probleme mogu dobiti besplatnu pomoć volontera, koji će im pomagati u smislu odlaska u dućane, ljekarne ili poštu, zatim prilikom odlaska kod liječnika, a ujedno i pomoći oko osnovnih kućanskih poslova te provoditi vrijeme s njima u šetnjama i razgovoru. Prostor Udruge nalazi se u Albaharijevoj 2 u Zagrebu, u Mjesnom domu Knežija, a potreba za korištenjem servisa može se javiti na mobitel Marie Tomić Preiner, dipl. psihologinje i soc. radnice: 091/5160489 ili na email: maria.tomic.preiner@ti-si-sunce.hr.

“Usluga je osmišljena na način da volonteri ne pružaju onu vrstu pomoći koju pružaju Geronto domaćice i/ili patronažne sestre, već da starijim osobama pomognu u obavljanju manjih kućanskih poslova, odlasku u dućan ili kod liječnika po uputnice, druženju i slično. Vrijeme koje volonter može izdvojiti ovisi o njegovim mogućnostima, a predvidjeli smo da to bude jedan do dva sata tjedno. Trenutno smo u fazi prikupljanja volontera koji bi pružali ovu uslugu”, rekla je Maria Tomić Preiner, dipl. psihologinja i dipl. socijalna radnica iz Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce, koja je istaknula da pomoć od strane volontera na području Jastrebarskog ovisi o njihovu javljanju.

S obzirom da je Morduš nakon zagrebačke bolnice prebačena na stacionarnu rehabilitaciju u Lipik, gdje je polako uz pomoć osoblja vježbala, zbog čega je bila jako sretna, a nakon čega će joj kod kuće biti neophodna pomoć, obratili smo se i Udruzi osoba s invaliditetom “Step” u Jastrebarskom, koja je osnovana tek prije malo više od dvije godine.

 

Tomislav Pavić, predsjednik te Udruge, očitovao se u vezi pomoći: “Udruga nažalost, bar ne još za sad, nema resurse kojima bi fizički pomogla gospođi po kući, ali je u postupku realizacije jednog projekta kako bi se krenulo u olakšavanje ljudima s posebnim potrebama na području grada Jastrebarskog, iako je trenutno sve stalo. Savjetujem da nam se gospođa Morduš javi u Udrugu, kako bi službeno mogli zatražiti pomoć od ustanova koje se brinu o takvim slučajevima kada je pomoć neophodna. Neka dođe njezina kćer pa da vidimo što se može s naše strane. Koliko mi je poznato Crveni križ ima volontere u Jastrebarskom te bi se njih moglo upitati za pomoć.”

U Udruzi trenutno djeluju četiri člana, dok volontera još uvijek nema. Na pitanje što im je potrebno da Udruga proradi punim plućima, Pavić je odgovorio “povećanje članstva, tj. zainteresiranost ljudi da se uključe i pokrenu”.

I naposljetku obratili smo se i Dijabetičkom društvu Jastrebarsko, osnovanom 2006. godine, budući je Morduš i dijabetičarka već 36 godina, otkad joj je puklo slijepo crijevo tijekom trudnoće i zbog čega se hitno morala podvrgnuti operaciji.

“Mi smo isključivo volonteri, koji nemamo profesionalne kadrove kao Crveni križ niti smo u sustavu proračuna lokalne zajednice za svoju djelatnost. Svoje članove obilazimo, sukladno mogućnostima. Gospođu Morduš smo tijekom proteklog razdoblja posjetili u njezinom domu. Nažalost, ona je prestala dolaziti na naša predavanja i besplatne preventivne preglede na koja smo je pozivali. Šećerna bolest je javno zdravstveni problem, koji raste jer se prava pacijenata smanjuju. Broj oboljelih od dijabetesa se povećava i svaki pojedinačni problem je dio sistemskih manjkavosti odnosa prema bolesnima i nemoćnima, društvene zajednice i obiteljskih prilika”, rekao je Velimir Mirt, predsjednik Dijabetičkog društva Jastrebarsko, koji je ujedno i jedan od osnivača Društva, a prethodno i aktivni član Zagrebačkog dijabetičkog društva, te je zbog svoje velike angažiranosti često bio svjedokom ogromnom broju sličnih tragičnih sudbina, koje su zadesile oboljele od šećerne bolesti - od djece do starih i nemoćnih, zaboravljenih od društva i obitelji.

Udruga trenutno broji oko 150 članova, a osnovni ciljevi su joj prevencija i rano otkrivanje oboljelih od dijabetesa kako bi se spriječile teške posljedice poput sljepoće, amputacije ekstremiteta, trajne traume na krvožilnom sustavu, koje prate šećernu bolest ako nije dobro regulirana. Članarina u Društvu iznosi 50 kuna i kao takva nije se mijenjala unazad deset godina. Članovima mogu postati svi građani putem potpisane pristupnice i plaćanja članarine. Adresa Dijabetičkog društva Jastrebarsko je: 10450 Jastrebarsko, Vladka Mačeka 2, a informacije se mogu dobiti na email: diabetes.jaska@gmail.com, na telefon: 01/5530658 ili mobitel: 091/9045990.

“Sretna sam što napredujem. Sestre i doktori u Lipiku su mi zaista pomogli i bili su svi ljubazni sa mnom, tako da vjerujem da će biti pomaka u zdravlju, jer morat ću se što više osposobiti da budem opet samostalna. Sada sam trenutno kod kćerke koja se brine o meni i pomaže u svemu. Potrebni su mi savjeti od strane predstavnika udruga”, poručila je Morduš, koja se vratila sa stacionarne rehabilitacije 25. svibnja, radosna zbog vijesti da će joj svi nadležni izaći u susret.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 03.06.2016