Članici Udruge osoba s invaliditetom 'Vuka' iz Vukovara život je obilježilo 13 operacija koje joj možda jesu naštetile tijelu, ali je zato duh ostao netaknut

 

"Politika bi trebala ići na ruku svim malim ljudima, bez obzira na nacionalnost. Svaki čovjek je dostojanstven i nitko to ne bi smio dovoditi u pitanje", rekla je Draginja Krstić iz Vukovara, čiji je život obilježen brojnim operacijama.

Rođena je u selu Bobare kraj Nove Gradiške 1954. godine. U Vukovar je došla 1969. godine, radi pohaađanja srednje Obućarsko-tehničke i gumarske škole 'Nikola Tesla'. Nakon završetka školovanja postala je tehničarka srednje stručne spreme i odmah se zaposlila u kolovozu 1973. u 'Borovu'.

"Bila su to vremena kada je bilo puno lakše za zaposlenje. Osobno nisam ni vidjela biro rada, čime se danas rijetko tko može pohvaliti", rekla je Krstić.

Zbog priraslica, morala je na operaciju slijepog crijeva u 17. godini života, a kasnije u 35. godini na operaciju krajnika, kad je preživjela jako traumatičan refleks gutanja.

U Vukovaru se udala 1976. godine.

Od rođenja je postala medicinski fenomen, kako su joj rekli liječnici, budući je rođena samo s jednim bubregom koji je preuzeo funkciju oba, jer drugi se nikada nije razvio. Radi toga je cijeli život pod liječničkim kontrolama.

Zbog dugotrajnog rada na mašini za sjeću kože, koja je radila s velikim udarcima i vibracijama, preostali bubreg joj je stradao, nakon čega je morala otići na rad u ured. Morala je 2001. godine na operaciju, kada joj je doktor Perić u osječkoj bolnici na Odjelu urologije spasio i produžio život. Naime, prilikom operacije greškom liječnika presječen joj je kanal kod bubrega, 'koji izgleda malo deblje od vlasi kose', kako sama kaže. Problem je bio što nije mogla primati infuziju, puno je krvarila jer tom prilikom nije bilo urologa kraj nje. Morali su joj staviti kateter i tako su je spasili. Jedva je preživjela trovanje urina, što je ostavilo trajne posljedice sve do danas. Zbog zapetljaja crijeva morala je na dvije operacije u vrlo kratkom roku.

Tom prilikom preživjela je stanje naborane kože, budući je otrov izlazio dugo vremena kroz pore. Tijelo je preživjelo strašan šok, koje je ostavilo otečenu kožu koja je na početku bila žuto-zelene boje i do dan danas duboke pore. Mora koristiti puno lijekova, jer ima velike probleme s probavom.

Za počinjenu grešku liječnika nikada nije dobila odštetu, iako je tražila. Kako kaže, liječnik je imao novaca i jednostavno je potplatio.

Te 2001. godine imala je još dvije operacije u Osijeku, i to zbog izrasline ispod obrve kod desnog oka, a zbog recidiva još jednu nakon dva dana.

Jedna od posljedica je i strah od zatvorenog prostora.

Godine 2004. zajedno sa suprugom preživjela je prometnu nesreću u blizini svog doma u Vukovaru, pri povratku s kontrolnog pregleda u Osijeku. Bili su u autu, a na njih je naletio velikom brzinom drugi auto. Tom prilikom otpali su joj zubi. Policija ih je odvezla u bolnicu. Međutim, policijski izvještaj je do bolnice 'nestao' pa nisu mogli dobiti nikakvu odštetu za povrede, već samo za štetu za lim. Kasnije je morala na operaciju radi izrasline, dobroćudnog tumora na desnom ramenu. Kako više nije smjela primati anesteziju, podnijela ju je na živo.

"Suprug je tada dodatno povrijedio već oštećenu kralježnicu te je morao nositi gips. Glavno da smo ostali živi", rekla je Krstić.

Ostvarila je pravo na 90 posto invaliditeta, ali bez novčane naknade, i to 2008. godine – sedam godina nakon teških operacija. U invalidsku mirovinu ušla je 2009. godine s 29 i pol godina radnog staža te živi od oko 1700 kuna, a prošle godine napunila je starosnu mirovinu.

Članica je i korisnica usluga Udruge osoba s invaliditetom 'Vuka' iz Vukovara, i to od osnutka 24. studenog 2014. godine. Od članova mnogi su nepokretni i teško pokretni pa im puno znači zajedničko druženje.

Također je i članica Udruge slabovidnih i slijepih osoba u Vinkovcima, budući joj je dioptrija -18. Bila je kratkovidna, a naočale s velikim dioptrijama je počela nositi vrlo kasno. Privikavanje joj je u mladosti bilo vrlo teško.

"Negdje pred kraj trećeg razreda srednje škole oslobodila sam se straha od naočala. Vidna polja mi se prate kroz cijelo vrijeme, a desno oko mi je pod 90 posto mrene“, napomenula je.

U toj Udruzi dobila je bijeli štap za slijepe i slabovidne te zvučni sat Swarowski, koji joj govori koliko je sati. Članarinu plaća 60 kuna, a od prava ima oslobođenje od TV pretplate – koju samo sluša jer ne vidi, zatim popuste kod registracije automobila te pravo na parkiranje vozila.

Kao da sve nije dovoljno, ove godine u veljači morala je i na punkciju štitnjače.

"Probleme s njom otkrili smo prije šest, sedam godina. Imam povećanu 'strunu' na vratu kao književnica Vesna Parun', nadodala je.

Kroz cijelo vrijeme prate je bolovi s kukovima i nogama, zbog čega teško hoda. Fizikalne terapije dobiva redovito, iako mora dugo čekati na njih. Zbog reume i okoštavanja trpi velike bolove.

Sve u svemu, prošla je ukupno 13 operacija, uključujući i tri ginekološke te teško vađenje zuba u Novom Sadu. Smatra da svemu tome nije kraj.

Tijekom Domovinskog rata iskusila je veliko siromaštvo. Kao i mnogi drugi, morala je napustiti Vukovar. Nakon povratka, kuća im je obnovljena te sad u njoj živi sa suprugom.

"Morali smo u izbjeglištvo. Doktor Njavro, naš vukovarski neurokirurg, nam je puno pomogao. Zahvaljujući njemu suprug je otišao na operaciju kralježnice u Beograd, gdje je prošao četiri zahvata. Nije bilo lako, ali preživjeli smo. Moja svekrva je u kratkom roku izgubila 40 kilograma i dobila je rak dojke. Preživjela je zahvaljujući također doktoru Njavri“, prisjetila se Krstić.

Za sadašnji život u Vukovaru kaže da nije lako, ali da se nakon svih godina život polako vratio. Postoji puno više sadržaja, ali grad živi samo vikendom na tržnici ili za blagdane.

"Zadovoljna sam da imam kruha i vode. Ne tražim puno od života. Glavno da imam mir", rekla je za kraj Krstić.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 04.07.2017