Moja prijateljica Ivana Nikolac ne može micati ni rukama ni nogama, ali to je ne sprječava da bude aktivan član zajednice

 

Sada, kada su u izbornoj utrci kandidati za jedinice lokalnih vlasti, pitanje socijalne pravde i dalje ostaje neriješeno.

Uglavnom se govori o raznim projektima i europskim fondovima, o novim radnim mjestima, o namještenim anketama. I sve to analiziraju samozvani politički analitičari. Novinari su toliko uživljeni u taj proces kao da se već unaprijed zna tko će i s koliko postotaka razlike pobijediti. I u toj i takvoj političkoj areni nema nikog da postavi pitanje o osobama s invaliditetom, koji su konstantno prvi na udaru jer, eto, nema novaca. Reže se ili štedi na osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, ali ako netko opljačka državu, e to je već u skladu sa zakonom. O tome se vode razne debate, a najdraže su mi ove o sukobu interesa, a opet nitko nikada ne odgovara ni moralno ni materijalno. One su toliko strastvene i toliko pravedne, da i ono malo što sam znao, sad ne znam ni to.

Program integracije osoba s invaliditetom na razini države ne postoji, na lokalnoj razini također. Nakon ovih izbora ništa se promijeniti neće, nitko niti razumije niti zna kako te izazove riješiti. Nije to samo nedostatak razumijevanja, nedostatak usluga i potpora, već je u pitanja nakaradni sustav koji u osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju vidi samo dosadno opterećenje.

Evo, upitamo li se koliko je pojedina lokalna razina prilagođena osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, postoje li prostori gdje njihovi roditelji mogu razmijeniti iskustva, gdje se mogu družiti, postoji li program koji priprema te roditelje za suočavanje s izazovom invalidnosti. Koliko znam ne postoji, a i nije ni u planu takva vrsta usluge. Sad su u modi razni inkubatori, razni centri u kojima pojedine osobe mogu usavršiti svoje znanje, gdje mogu razmijeniti iskustva, ukazati na određeni izazov, predložiti neku novu ideju od koje bi svi mi imali koristi. To je za svaku pohvalu i takve procese treba njegovati i razvijati. Ali u istom trenutku se pitam misli li netko kako bi i osobe s invaliditetom trebale imati respektabilne regionalne centre u kojem bi se i oni mogli maksimalno pripremiti za djelatnosti koje bi bile konkurentne na tržištu rada. Podcjenjivačka politika koja ne razumije izazov invalidnosti, koja nikako ne može shvatiti kako je i ta populacija jedno veliko bogatstvo koja integracijom olakšava i rasterećuje zajednicu od nepotrebne socijale ukoliko joj se pristupi razumno i optimistično.

Roditelji djece s teškoćama u razvoju prepušteni su sami sebi i trebaju psihološku potporu kako bi ih se pripremilo za izazove s kojima žive njihova djeca. Mišljenja sam kako bi određeni regionalni centri sa svim mogućim sadržajima, od rehabilitacije, edukacije, prekvalifikacije uz obiteljske centre za obitelji osoba s invaliditetom na lokalnoj razini, a koji bi bili izgrađeni ili prilagođeni potrebama koji će olakšati navedenoj populaciji, ali i rasteretiti obitelji i omogućiti im posvećenost ostalim potrebama koje ima svaka obitelj.

Prestanimo o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju razmišljati kao o nekim jadnicima koji ne mogu razmišljati ni odlučivati samostalno. Kako je to lijepo kazala moja draga prijateljica Ivana Nikolac: "Dok mislim i odlučujem ja nisam osoba s invaliditetom."

Ne zaboravimo, Ivana ne može micati ni rukama ni nogama, ali to je ne sprječava da bude aktivan član zajednice. Zato razmislimo prije svega o nama samima kada pojedine osobe samo zbog njihovih fizičkih ili intelektualnih teškoća proglašavamo jadnim, kada ih držimo ispred vrata i tek povremeno dobacimo im neku oglođanu kost. Shvatimo, osoba s invaliditetom je prije svega čovjek, kao što je i dijete s teškoćama u razvoju također prije svega dijete i zaslužuje sve ono što i svaki drugi pojedinac bez invaliditeta zaslužuje biti - ravnopravan član zajednice. I nitko nema pravo uskratiti mu razmišljati i odlučivati o sebi i svojim izazovima.

Gospodo kandidati za lokalne izbore, predlažem vam da u vaše timove uvrstite i osobe s invaliditetom te roditelje djece s teškoćama u razvoju. Vjerujte mi, i vi i vaši timovi bit ćete puno bogatiji.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 06.04.2017