Saborskim zastupnicima predlažem da barem jedan dan provedu s majkom djeteta s teškoćama u razvoju i shvate što to znači biti poduzetan, ali i kreativan

 

Samo nas mladi i poduzetni mogu spasiti! Riječi su ovo jedne saborske zastupnice.

Ne mogu vjerovati da jedna mlada osoba može priuštiti sebi tako nepromišljenu izjavu. Nekako mi se odmah nametnulo pitanje - a što ćemo s ostalima? Što s umirovljenicima, što s osobama srednje životne dobi, što s onima koji nisu mladi i poduzetni? Što ćemo s osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju, zar oni nemaju sposobnosti za privređivanje, zar oni nisu ti koji mogu svojim stavom širiti pozitivnu energiju, kojom će naša zajednica biti i bogatija i socijalno osjetljivija.

Nekako je postalo normalno kada pojedinci iz političkih krugova u nedostatku mudrosti, uz čak dobre namjere, zbog svoje brzopletosti ispadnu blago rečeno nepromišljeni. Slažem se da mladima i poduzetnima treba pružiti maksimalnu potporu, ja znam kako su oni jedan od ključnih stupova u borbi za boljitak Lijepe naše, ali definitivno nisu jedini i definitivno bez onih koji donose strateške odluke ne mogu napraviti veliki napredak. Kako narod kaže, jedna lasta ne čini proljeće, pa tako niti jedna uspješna mlada osoba nije realan pokazatelj mogućnosti i sposobnosti mladih. Osobno znam nekoliko osoba s invaliditetom koji su uspješni i koji su svoju invalidnost pretvorili u priliku i kao takvi mogu biti primjer svima, ali ne mogu reći kako su zbog samo njih nekolicine, oni rješenje zajednice. Oni su, kao i svi ostali, samo dio rješenja.

Mi nikako da shvatimo kako zajednica nije zajednica ako njen svaki član nema mogućnost iskazati svoje kompetencije, svoje talente. A zajednicu moramo svi zajedno mijenjati kako bi bila prilagođena svakome od nas, kako bi mogli usavršiti svoje potencijale i staviti ih u službu općeg dobra. Moramo znati da se zajednica može mijenjati po svim vremenskim uvjetima, a ne samo kada sunce grije. Ključ naših izazova leži u nama i treba prihvatiti činjenicu da i drugi imaju određenih potreba, a koje mogu biti u službi svakoga od nas.

Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju imaju ogromne potencijale i odgovorna zajednica shvaća vrijednost takvih potencijala koji u velikoj mjeri mogu pripomoći rastu društvenog standarda. Te osobe sa svojim iskustvom mogu potaknuti na veću odgovornost svakoga od nas i kao takvi mogu svojim savjetima poboljšati životnistandard i ostvariti ekonomsku slobodu, ali i oplemeniti i obogatiti zajednicu. Svatko ima određeni potencijal, svatko ima određene sposobnosti i nemamo pravo nikoga ni u ničemu otpisivati, na ovaj ili onaj način svi smo dio rješenja.

Zamislimo samo što bi s djecom sateškoćama u razvoju kada bi svaku majku, koja skrbi o njima, otpisali jer, eto, nisu poduzetne. Pa tko je to poduzetan ako nisu one, koji to mladi mogu što mogu te majke. Biti posvećen životu vlastitog djeteta dvadeset četiri sata dnevno, odreći se svega, bez prava na godišnji i na bolovanje, zar njih otpisati!? Životne vrijednosti stječemo iskustvom i nema te škole koja vas tome može naučiti. Biti majka djeteta s teškoćama u razvoju i majka osobe s invaliditetom znači poduzetnost, snalažljivost i požrtvovonost.

Stoga dragoj gospođi saborskoj zastupnici, koja je imala hrabrosti ovako nešto izvaliti, mislim kako bi dobro došla jedna kvalitetna edukacija od strane tih majki, ali ne samo njoj, nego i njezinim saborskim koleg(ic)ama. Stoga im predlažem da svaki/a od njih barem jedan dan u mjesecu, dok im traje mandat, provedu s jednom ovakvom majkom i da shvate što znači biti poduzetan, ali i kreativan.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 23.03.2017