Ako želimo stvarati svijet različitih vrijednosti, onda nam različitost mora biti nadahnuće i naučiti nas kulturi i toleranciji kako bi razliku iskoristili za stvaranje zajedništva

 

Biti samostalan, ekonomski slobodan, izazov je za svakog pojedinca, ne samo za osobe s različitim izazovima invalidnosti. Danas u mnogim zemljama, kako se zna reći, napredne demokracije, taj san za mnoge osobe s invaliditetom postaje sve više i stvarnost. Društva koja su prihvatile osobe s invaliditetom, koja su spoznala činjenicu koliko su osobe s invaliditetom kreativne, uporne, odvažne, posebno u teškim uvjetima, uvidjeli su njihov potencijal te ih uključivanjem u procese odlučivanja i predlaganja rješenja koristili za izgradnju sustava i zajednice u kojem će se njihovi talenti razviti do maksimuma.

Put do samostalnosti

Živjeti samostalno s invaliditetom ne znači odreći se prava na socijalnu potporu, to ne znači ni odreći se pomoći prijatelja i obitelji, samostalan život je život podređen vlastitim sposobnostima koja se nadopunjuju sukladno neizbježnim potrebama.

Prvi korak za ostvarenje samostalnog život je imati prilagođen dom. Za prilagodbu doma različitim izazovima koji žive osobe s invaliditetom često su potrebna velika financijska sredstva, a sve je to na teret obitelji. Mi nismo uspostavili model koji će pratiti potrebe osoba s invaliditetom u prilagodbi njihovih domova. Isto tako, nismo osigurali izvor sredstava za takve potrebe. Dakle, ono najvažnije na putu samostalnosti, kada su u pitanju osobe s invaliditetom, nedostaje.

Današnja tehnologija izašla je iz onih skučenih okvira i kreirala za osobe s invaliditetom različita pomagala kojima se mogu lakše kretati, te odgovorno izvršavati svoje obaveze u zajednici, ali to ne znači ništa kada nisu osigurana sredstva za takva pomagala. U procesu osamostaljenja osobama s invaliditetom važno je osigurati i mobilnost. Nažalost, i u tom segmentu osobe s invaliditetom su obespravljene. Naime ako ste osoba s invaliditetom u većini slučajeva morate nabaviti automatsko vozilo, što za nekih 15 do 20 posto vozilo čini skupljim, također u vozilo je potrebno ugraditi i ručne komande s atestom, što dalje podiže cijenu automobila za otprilike 10 do 30 tisuća kuna, a ponekad i više, ovisno o invaliditetu osobe. I to je sve na teret osobe s invaliditetom ili njegove obitelji. Međugradski i gradski javni promet u većini slučajeva nije prilagođen mogućnostima osoba s invaliditetom, što ih dodatno sputava na putu osamostaljenja.

Neprilagođeni propisi

Nadalje, kada govorimo o zapošljavanju osoba s invaliditetom, uvode se razni novi propisi koji u većini otežavaju osobama s invaliditetom. Tako sada poslodavac ima obavezu upisati osobu s invaliditetom u očevidnik kako bi mogao ostvariti sufinanciranje plaće u visini maksimalno do 50 posto minimalnog bruto osobnog dohotka, koja se sufinancira iz sredstava Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom. Osoba s invaliditetom ima obavezu proći procjenu tjelesnog oštećenja pri jedinstvenom tijelu vještačenja, koje još uvijek ne funkcionira u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju.

Također, osobe koje su umirovljene i ostvarile su pravo na invalidsku mirovinu obavezne su izvršiti procjenu preostale radne sposobnosti, a što se može utvrditi kod velikog broja osoba s invaliditetom, te osobe gube status umirovljenika i gube pravo na mirovinu po uvjetima koju su ostvarili. Ono što je pogubno u tom zakonu osoba s invaliditetom, ako se ponovo zaposli, ne ostvaruje pravo na radni staž, a uredno bi za njega bio obavezan uplaćivati razne porezne obaveze. Pitam se samo kuda odlaze ta sredstva?

Svjetsko opredjeljenje, kada govorimo o politikama koje rade na samoodređenju, samopoštovanju i jednakim mogućnostima, inzistira na uključivanju osoba s invaliditetom u sve faze odlučivanja i predlaganje rješenja u skladu s potrebama određene kategorije osoba s invaliditetom.

Politika zajedništva i tolerancije

Politika koja priznaje i prihvaća osobe s invaliditetom, ali i roditelje djece s teškoćama u razvoju, kao najbolje stručnjake za vlastite potrebe, kao inicijatore koji su spremni preuzeti odgovornost, kao pojedinci, ali i kao grupa u dizajniranju boljih i kvalitetnijih rješenja u zajednici, ta politika svima daje jednaku priliku. Osobe s invaliditetom imaju obavezu početi djelovati kroz politiku i političke stranke, kako bi ostvarili zajednicu u kojoj će se osjećati ravnopravno kao i svi ostali pojedinci.

U osamostaljenju osoba s invaliditetom najbolji stručnjaci i ideolozi upravo su bile same osobe s invaliditetom, ne zbog toga što je to njihov izbor, već jednostavno što je to njihova svakodnevica, što je to njihov život. Ako želimo stvarati svijet različitih vrijednosti, onda nam različitost mora biti nadahnuće i naučiti nas kulturi i toleranciji kako bi razliku iskoristili za stvaranje zajedništva. Stoga je važno za svaku potrebu stvoriti i zakonom regulirati izvor sredstava, kako bi ti isti zakoni služili svojoj namjeni.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 30.04.2015