Ovih dana slušam novoizabranog predsjednika HDZ-a kako ima program kojim će osobe s invaliditetom imati bolji život. Svaka čast, gospodine Plenkoviću, ali...

 

Nedavno vozim se prema Trogiru. Na mjestu označenom za parkiranje osoba s invaliditetom, uz uredno postavljeni znak pristupačnosti, taman se parkira auto. Kako je bila kolona morao sam voziti polako, kad ono iz auta izlaze tri derana koji bi mogli trčati maraton. Kada sam došao bliže uljudno upitam: "Tko je od vas osoba s invaliditetom?"

Tip mi odgovori: "Ovo je državni auto." Ja, onako pomalo već ljut, dobacim "e, i što pjesnik hoće sa time reći", a on mi kaže kako oni koji voze državni auto mogu parkirat gdje god hoće. Gospodine, na mjesto koje je označeno za parkiranje osoba s invaliditetom može parkirati samo osoba s invaliditetom koja za to ima uredno izdano rješenje iz ureda državne uprave. Na to će on mrtav hladan: "Eto, vidite, mi možemo."

Nedugo nakon toga, također u Trogiru, na uredno označenom parking mjestu za osobe s invaliditetom parkiran je automobili na kojem je pisalo 'Općinski sud Kaštela'.

Jednom prilikom kada sam bio u Italiji u razgovoru sam pohvalio Talijane kako poštuju znak pristupačnosti i nema nepropisno parkiranih automobila na mjestu koje je obilježeno znakom pristupačnosti. Prijatelj se slatko nasmijao i odgovori mi: "Ne poštuju oni znak pristupačnosti zbog visoke osviještenosti, već zbog visokih kazni, a oni jako paze na potrošnju."

Žalosno je da u Hrvatskoj postoje zakoni koje ne poštuju najprije oni koji su odgovorni za njihovo provođenje, žalosno je da neki bahati politički uhljeb misli da je iznad zakona i da se na njega ne može taj zakon primjenjivati, žalosno je da institucija koja bi trebala donositi rješenja i sankcionirati nepoštivanje tih zakona sama krši taj zakon.

Teško je živjeti u sustavu koji ne poštuje sam sebe, koji o svojim građanima razmišlja kao da su njihove sluge. Teško je razumjeti sustav koji ne razumje sam sebe, kojem nisu važni red i rad, već tko prije i tko što uhvati.

Koliko je tih nepravilnosti koje se događaju na štetu osoba s invaliditetom? Koliko je izdano samih tih rješenja po babi i po stričevima?

Ne mogu a da se ne sjetim trenutka kada se ukinula povlastica na pravo uvoza automobila za osobe s invaliditetom. Tadašnji ministar financija Borislav Škegro pravdao je to činjenicom kako se to pravo zlorabi. Pitam se zašto se nije ukinuo kompletan uvoz, jer se to zlorabilo i prilikom uvoza cigareta, žestokog alkoholnog pića, raznih odjevnih predmeta, mesa, i svega ostalog, ali ne, ukinuto je pravo na uvoz automobila za osobe s invaliditetom. Danas se pitam hoće li se ukinuti i pravo na parkiranje sa označenim znakom pristupačnosti za osobe s invaliditetom, jer i to se zlorabi.

Politika kojoj su osobe s invaliditetom značajne poput sjetve kukuruza na području Makedonije očito nema volju suprotstaviti se bahatosti sustava. Za njih osobe s invaliditetom ne predstavljaju problem, jer borba za vlast traži neka druga ulizivanja, neke druge laži, koje će se dopasti probranom biračkom tijelu.

Nedavno slušam novoizabranog predsjednika HDZ-a kako ima program kojim će osobe s invaliditetom imati bolji život. Svaka čast, gospodine Plenkoviću, još kad bi ga mogli i pročitati, samo da vidimo kako ćete ove bahate uhljebe rješavati, ako vam slučajno građani ukažu povjerenje. Ili ćete se i vi prikloniti politici u kojoj osobe s invaliditetom treba zbrinuti u tamo neke ustanove ili obitelj, ili ćete istinski pronaći model i osigurati provođenje zakona s puno većim sankcijama, te omogućiti osobama s invaliditetom maksimalnu mobilnost i integraciju u zajednicu. Neovisno o tome hoćete li steći povjerenje građana osobe s invaliditetom moraju postati značajan čimbenik politike koju zagovarate, a to se odnosi na sve političke strukture u zajednici.

Tada osobe s invaliditetom neće imati problema s političkim uhljebima, niti sa ustanovom koja treba sankcionirati kršitelje zakona, ali i s onom porukom "vraćam se za pet minuta“.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 04.08.2016