Pitam se znaju li političari što znači porez na ortopedska pomagala, zna li ministar financija da su ortopedska pomagala nekome ruke, nekome noge, nekome oči, nekome uši

 

Zadnjih dana, uz napuštanje raznih TV emisija jednog saborskog zastupnika, udarna je vijest porezna reforma. Ugostitelji su digli glas zbog većeg PDV-a, bilo je nešto malo galame jer jedan dio saborskih zastupnika navodno neće veću plaću, i na kraju svi sretni i zadovoljni. Mi osobe s invaliditetom nemamo se što buniti. Porez na ortopedska pomagala ostao je isti. Iako je bio predviđen za povećanje, ipak se ministar financija Marić smilovao na nagovor Mostovaca i ostavio ga istim.

Pitam se znaju li oni što znači porez na ortopedska pomagala, zna li ministar Marić kako su ortopedska pomagala nekome ruke, nekome noge, nekome oči, nekome uši, pa ga pitam plaća li on porez na ekstremitete, na čula vida i sluha. Nisam od onih koji će napadati državnu blagajnu, ali osobno mislim da bi se porez na ortopedska pomagala i na dječje potrepštine trebao refundirati iz dodatnog poreza na luksuz ili bi se morao iznaći neki novi izvor prihoda koji bi omogućio ukidanje poreza na dodanu vrijednost na ortopedska pomagala.

Meni je neprihvatljivo da u Hrvatskoj možete kupiti za kilogram salame kutiju i pol cigareta, neprihvatljivo mi je da za bocu žestokog alkoholnog pića možete kupiti samo dva kilograma salame, a i cigarete i alkohol su uzrok punih bolnica i troškova rehabilitacije na osnovu njihove konzumacije. Možda neki misle kako tražimo privilegije, kako smo bahati, ali sjetimo se samo djece koja su ovisna o respiratoru čiji su roditelji morali ne samo plaćati PDV, već su nakon jedne potrošene boce sami prisiljeni kupovati nove boce.

U današnjem svijetu tehnologije postoje mnoga ortopedska pomagala kojima se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju olakšava njihova svakodnevnica i povećava samostalnost, ali to je za institucije vlasti u Hrvata 'špansko selo'. Današnja tehnologija je osobama s invaliditetom omogućila jednostavnije kretanje, i za one koji su nepokretni i u rukama i u nogama. Današnja ortopedska pomagala omogućuju osobama s invaliditetom pokretljivost i po stepenicama, kretanje po najzahtjevnijim površinama. Današnja tehnologija omogućuje i popravak sluha i vida, ali u Hrvatskoj takvih ponuda nažalost nema.

Sjećam se 1998. godine kada je ondašnji ministar financija Borislav Škegro ukinuo povlasticu na uvoz automobila za osobe s invaliditetom, a kao razlog je navedeno kako se ta povlastica zlorabi. Pitam se kako osobe s invaliditetom mogu zlorabiti takvu povlasticu ako na nju imaju pravo? Ako netko drugi to zlorabi onda postoji sustav koji takvu zlouporabu treba sankcionirati, ali zašto nekoga zakonski proganjati kada se može jednostavno ukinuti i stvar riješena. Ako gledamo automobil u koji se ugrađuju ručne komande osobe s invaliditetom su u startu diskriminirane. Ako hoćemo jeftinije ručne ili neke druge komande onda moramo kupiti automatik automobil koji je obično skuplji za nekih 20 posto od automobila s manualnim mjenjačem. Ako smo prisiljeni ugraditi neke posebne komande onda cijena takvog automobila zna biti skuplja i za 40 posto, ali bez obzira na cijenu mora se platiti trošarina na uvoz automobila, kao i porez na prepis, ali koga je za to briga. Osobe s invaliditetom ionako se neće buniti, a ako i dignu glas jednostavno ćemo ih ignorirati.

Život s izazovom invalidnosti jako je zahtjevan, troškovi takvog života puno su veći od troškova populacije koja nema invaliditet, ali to nitko niti razumije niti zna, jednostavno ne želi znati. U mnogim zemljama svijeta, ako ste osoba s invaliditetom, ne plaćate PDV na razne kućne potrepštine koje se tretiraju kao prilagodba (razne instalacije i svaki dodatni rad, popravci i održavanje, nabava rezervne opreme ili dijelova). Isto tako, PDV-a ste oslobođeni za nabavu lifta, podešavanje kreveta, nabavu i popravak invalidskih kolica, raznih alarma, za građevinske radove i prilagodbu stana. Ono što je značajno, postoje i oznake na kojima jasno piše 'Roba za osobe s invaliditetom'. Jasno je naznačeno da se na tu robu ne obračunava PDV.

Ministar financija Marić ukazao je kako smo, bez obzira na povećanje PDV-a, u slučaju ugostitelja još uvijek najjeftinija turistička destinacija kada je u pitanju hrana i ugostiteljske usluge. Pa, eto, i ja pozivam ministra Marića neka naš porezni sustav usporedi s poreznim sustavima naprednih zemalja svijeta.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 17.11.2016