Iz osamdesetih godina prošlog stoljeća datiraju prva do danas sačuvana praćenja statističkih podataka o zaposlenima u tadašnjem DIOZ-u, danas URIHO-u. Tako je 1986. godine od ukupno 1646 zaposlenika bilo 708 osoba s invaliditetom

 

Ovih dana prisjećali se onih koji s nama više nisu pa eto, s poviješću nastavljamo...

Iz osamdesetih godina prošlog stoljeća datiraju prva do danas sačuvana praćenja statističkih podataka o zaposlenima u tadašnjem DIOZ-u, danas URIHO-u. Tako je 1986. godine od ukupno 1646 zaposlenika bilo 708 osoba s invaliditetom, k tome još 128 učenika sa smetnjama u psihofizičkom razvoju (prethodno desetljećima tradicionalno u zaštitne radionice DES, ZIRI i Osvit upućivanih), a koje se prema ondašnjem zakonu zaposlenim osobama s invaliditetom pribrajalo.

Praćenje podataka pokazuje da je prosječan broj zaposlenika u DIOZ-u od 1986. do Domovinskog rata bio oko 1600. Prvi značajan pad bilježi se nakon Domovinskog rata. Godine 1992. bilo je 1209 zaposlenih, a već 1993. broj pao na 968.

Krajem 20. stoljeća broj zaposlenika u URIHO-u relativno je stabilan, prosječno oko 600. Unazad 20-ak godina ‘ustabilio’ se na oko 500 s tendencijom znatnog povećanja udjela osoba s invaliditetom (k tome i sa sve težim oštećenjima), koji godinama premašuje 60% (po novovjekim zakonima bez obuhvata učenika sa smetnjama u psihofizičkom razvoju na praksi te odraslih na različitim oblicima profesionalne rehabilitacije i osposobljavanja).

Podaci o strukturi zaposlenih osoba s invaliditetom prema vrsti oštećenja sačuvani su od 1998. godine. Od tada na ovamo mijenjala se i struktura i nazivlje, a bome i vrste oštećenja. Neke kategorije gotovo nestale (invalidi rada), udjel nekih se bitno povećao (osobe s oštećenjem sluha, osobe s oštećenjem vida, kao i osobe s višestrukim oštećenjima i duševnim poremećajima).

A zadnjih se godina pojavio i čisti artefakt, ilitiga umjetna tvorevina, u liku (a bome i na djelu) novokomponirane kategorije tzv. ‘invaliditeta u odnosu na rad’, koji postade ‘mala tvornica invaliditeta’, pa, ‘štancajući u tri smjene’, znatno ‘obogatila očevidnikovu riznicu’. (Po zadnjim podacima HZJZ-a osobe s invaliditetom čine 17% ukupnog stanovništva Hrvatske, dok 2010. bilo 12%). Po kojim mjerilima ovi ‘tvorničari’ procjenjuju pa u ‘kućice statističke’ potom raspoređuju, znano samo njima, jer važno spoznajno načelo da je ‘postojanje kriterija osnovno sredstvo razlikovanja istine od obmane’ ovdje svjesno i ciljano zanemareno.

A što će biti ‘kad se u balkanskoj krčmi svjetla pogase’, kako bi to Krleža rekao?

Tko zadnji ostane, račun plaća ili...?!

 

Objavljeno: 03.11.2023