VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Lekcije iz povijesti, dio drugi

Na kraju prošlotjednog teksta zapitali smo se je li u nas 'povijest učiteljica života'?!

URIHO, logo.

 

Prastaru pjesmicu o izgradnji Centra za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom vrapci na granama svih zagrebačkih parkova od Bundeka do Maksimira i uokrug već poprilično i zaboravili.

A, dragi moji, priča o izgradnji DIOZ-ovog (a potom URIHO-vog) Centra za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom davno na Jakuševcu započela.

Cvrkutanje o tome krenulo davne 1976. godine. ‘Početni impuls izgradnji Centra za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida (tadašnji naziv) zaključak je Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba od 12. srpnja 1976. godine, a izgradnja Centra uvrštena je u Društveni plan razvoja grada Zagreba za razdoblje 1976. - 1980.’ (citat je to iz tada aktualnog dokumenta gradske skupštine). Tadašnji USIZ (sada Zavod) za zapošljavanje dostavio i pozamašna inicijalna sredstva koja na nacrte, inozemna putovanja i štošta drugo odlepršala.

Tih sedamdesetih godina prošlog stoljeća u okviru tadašnje Industrijske zone Jakuševec postavljen i kamen temeljac 'budućeg Centra', odabrano i ime Veljka Vlahovića, španjolskog borca i narodnog heroja koji u NOB-u nogu izgubio. Održani pozdravni govori, a bakreni tuljac s važnim porukama u zemlju položen. Kopija toga kod sada već pokojnog dragog mi kolege bila, bila i nestala... A drvena maketa Centra s vremenom ispod radnog stola starije kolegice završila da je noge zeble ne bi.

A iza toga uslijedilo njegovo uvrštavanje u Društveni plan razvoja grada Zagreba 1981. - 1985., pa 1986. - 1990. Početkom devedesetih angažiran Slovenski zavod za organizaciju poslovanja koji je dao svoje viđenje i prijedloge u vezi budućeg Centra. Ali...

U novom mileniju u državi Lijepoj ovoj novovjeke URIHO-ve studije izvodljivosti Centra s velikim trudom i optimizmom uslijedile, pa i dozvole k tome. Lokacija promijenjena - Jakuševcu smeće, koje do danas sve vidljivije i vonjastije biva, a Kajzerici Centar, do dandanas nažalost nit' vidljiv, a opipljiv još manje.

I tako od Centra do smeća samo korak bio, a danas Centar od smetlišta tek korak dijeli.

Jer nekima je sreća

kad se gomila sve više smeća...

 

Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti