Xue Han Vukelja je trenerica i igračica u ženskom Stolnoteniskom klubu Aquaestil u Dugoj Resi, jedinom klubu za koji je do sada igrala u Hrvatskoj. Od 1. siječnja 2022. radi kao trenerica paraolimpijke Helene Dretar Karić, članice Stolnoteniskog kluba invalida URIHO

 

U prostorijama Hrvatskog paraolimpijskog odbora (HPO) u Zagrebu, 12. rujna 2023. popratili smo novinarsku konferenciju Hrvatske parastolnoteniske reprezentacije, koja je na Europskom prvenstvu u Sheffieldu osvojila čak tri medalje - dva zlata i jednu broncu. Bila je to prilika da nakon službenog dijela, u slobodnom druženju, upoznamo vrhunsku sportašicu - stolnotenisačicu i trenericu Xue (čitaj: Šue) Han Vukelja, rodom iz Kine, a koja živi sa svojom obitelji u Dugoj Resi. Prošle godine igrala je Super ligu u stolnom tenisu i osvojila titulu najbolje igračice.

Kako je opisala, rođena je 1981. godine u Harbinu, glavnom i najvećem gradu kineske pokrajine Heilongjiang, luci na rijeci Sungari (Sōnghuā), na sjeveroistoku Kine. Harbin predstavlja političko, ekonomsko, znanstveno, kulturno i telekomunikacijsko središte sjeveroistočne Kine. Ime Harbin je mandžurskog podrijetla, a znači 'mjesto za sušenje ribarskih mreža'. Nadaleko je poznat po svom Festivalu leda i snijega, a kao 'Ledeni grad' ističe svoju rusku baštinu i prekrasne snježne i glazbene festivale. Festival u Harbinu mnogi nazivaju i 'smrznutim Disneylandom', jer obuhvaća brojne dvorce i druga čudesa iz bajki u prirodnoj veličini te napravljene od snijega i leda. Ledene skulpture prostiru se na nekoliko lokacija u gradu na površini od oko 750.000 četvornih metara. Neke skulpture znaju dosezati visinu i od 50 metara, a u njihovu izradu potroši se i oko 200.000 kubičnih metara leda, budući da zime mogu biti brutalno hladne, a temperature se znaju spustiti i na -25 Celzijevih stupnjeva. Posjetitelji u sklopu Festivala mogu, osim uživanja u skulpturama te u svjetlosnom showu, isprobati i razne zimske sportove od skijanja do plivanja u ledenoj rijeci Sōnghuā. U gradu živi oko 10 milijuna stanovnika.

- Sada živim u Dugoj Resi, uz Mrežnicu, mirnom i lijepom mjestu, sa suprugom i djecom. Moji roditelji žive na sjeveru Kine, u Harbinu, a nakon ljeta odlaze u Beihai, mjesto blizu Vijetnama. Beihai je grad na razini prefekture i luka na obali Tonkinskoga zaljeva u autonomnoj regiji Guangxi, u južnoj Kini. Imam dvije kćerke, starija igra stolni tenis, nosi hrvatski dres i svira klavir. Ponosni smo na nju. Mlađa kćerka je u vrtiću, pametna i slatka. Moj suprug nije samo moj suprug, otac moje djece. On je moj učitelj i trener i moj brat, moj prijatelj. Mi smo sa svekrvom i svekrom, jer živimo svi u istoj kući. Oni mi tijekom treninga i natjecanja mogu pomoći u brizi o djeci, omogućujući mi da se više koncentriram na svoj posao - rekla nam je Xue.

Studirala je sportove i trening na Institutu za tjelesni odgoj u Harbinu od 2002. do 2006. Ipak, u to vrijeme već je došla u Hrvatsku pa je svako ljeto morala na fakultet nešto napisati i igrati turnir za isti.

Na pitanje u vezi susreta s invaliditetom tijekom života, odnosno na koje je sve načine angažirana oko osoba s invaliditetom, odgovorila je kako osobe s invaliditetom trebaju više pomoći.

- Oni mi daju pozitivniji i poticajniji osjećaj, a to je nešto što svatko od nas zaslužuje naučiti od njih.

Zamolili smo je da opiše malo život u Kini i u Hrvatskoj, a i u ostalim zemljama u kojima je živjela, u smislu sličnosti i razlika. Ujedno, da opiše što joj je bilo najteže svladati kada je stigla u Hrvatsku i što ju je najviše privuklo da ostane živjeti u njoj.

- Prvih 20 godina živjela sam u Kini. Tamo su bili moji roditelji, moji prijatelji iz djetinjstva, moje ulice koje sam dobro poznavala, a sada je velika promjena. Trenirala sam i učila svaki dan. Bila sam najbolja u provinciji i tako nastavila šest do sedam godina. Osvojila sam treće mjesto kao kadetkinja na prvenstvu u Sjevernoj Kini, gdje je velika konkurencija i nisam mogla imati još bolje rezultate. U Hrvatsku sam došla zadnjih 20 godina. To je lijepa i čista zemlja i svi su ljubazni. Sad sam kao i svaka mama. Potreban je naporan rad, obrazovati djecu, briga o obiteljskom životu - kaže.

- Od 2002. do 2008. godine igrala sam za STK Aquaestil u Dugoj Resi. Osvojili smo prvo mjesto u Super Ligi, potom drugo i ponovno prvo mjesto. Od 2002. do 2003. godine naš klub STK Aquaestil bio je u semifinalu u ETTU KUP. Od 2008. do 2010. godine živjeli smo u Engleskoj, u Sheffieldu, zbog treniranja za kadetkinje. Bilo nam je lijepo, a kvaliteta života bila je vrlo visoka. Tamo su ove godine Helena i Anđela osvojile zlatnu medalju na Europskom prvenstvu - nadalje je rekla.

Ispričala je da joj je od 2010. do 2012. suprug bio trener za Nizozemsku seniorsku mušku ekipu pa su živjeli u Arnhemu u Nizozemskoj tako da je ponovno uzela reket i igrala u Bundesligi, od 2010. do 2011. za TTC Anrochtes, a od 2011. do 2012. za TTC Langweid. Kako joj je suprug od 2013. godine bio trener za Belgijsku seniorsku mušku ekipu, ona je igrala za francuski ProA, Miramas.

U Hrvatsku, odnosno u Dugu Resu, vratili su se 2014. godine, kako bi se naviknuli zbog djeteta i početka škole. Xue je nastavila igrati u Francuskoj za Pro A, Miramas, i to u razdoblju od 2013. do 2017. godine, putujući svaki utorak i vraćajući se u srijedu. Godine 2017. igrala je za dva kluba u dvije države -  francuski Pro A za Miramas i Portugal liga u Madeiri. Iste godine dobili su drugu djevojčicu pa se Xue ponovno vratila kući, kao i u STK Aquaestil.

- Želim reći 'hvala' našim sponzorima Aquaestil, na podrški našeg kluba i mene. Prošle sezone osvojile smo treće mjesto od ETTU Trophy, a na Super Ligi osvojila sam drugo mjesto. Jako sam sretna što sam igrala s jako mladom ekipom - pojasnila je Xue, koja je prošle godine proglašena najboljom igračicom.

Trenerica je i igračica u ženskom Stolnoteniskom klubu Aquaestil u Dugoj Resi, jedinom klubu za koji je do sada igrala u Hrvatskoj. Od 1. siječnja 2022. radi kao trenerica naše paraolimpijke Helene Dretar Karić iz Varaždina, članice Stolnoteniskog kluba invalida URIHO Zagreb, koja je na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Sheffieldu osvojila zlato u paru s Anđelom Mužinić Vincetić, čime su zajednički došle do svoje pete europske titule u nizu.

- S Helenom nisam u početku puno radila, zbog korone i njezine ozljede ruke. S njom sam išla na prvi turnir u Češku, Ostrava, gdje je osvojila  tri medalje - pojedinačno drugo mjesto, u parovima drugo mjesto, a u mješovitim parovima treće mjesto. Također, išle smo na trening kampove u Novi Sad, Düsseldorf i Lignano. Helena živi u Varaždinu, a ja u Dugoj Resi. Pričale smo ili pisale skoro svaki dan o treningu. Ona većinom dolazi u Dugu Resu na trening, gdje ih imamo dva puta po četiri sata, a između imamo sat vremena pauze. Kada treba, ponekad i prespava te drugi dan treniramo opet. Posebno moram zahvaliti Sportskoj zajednici Duge Rese i Studentskom domu Duga Resa, jer su nam ponudili dvoranu, budući Helena s kolicima zbog puno stepenica ne može ulaziti u naš STK Aquaestil. Ponekad, ako imam nešto obaviti u Zagrebu, onda se nalazimo u njezinom STKI URIHO ili u Savskoj na treningu. A ponekad se nađemo i u Čakovcu, Mihovlje, Robi Mikac. U ostale dane igra s parastolnotenisačem Tomislavom Špaljem, što je dobro za nju. On je pametan i ima istraživačke ideje za stolni tenis. Kad njih dvoje igra, osjetim olakšanje - opisala je svoj rad s Helenom.

- Kineskim mladim igračima treba puno više treninga nego hrvatskim mladim igračima. Oni su profesionalni igrači. Uobičajeno je ponovno studiranje nakon završetka profesionalne karijere. U Hrvatskoj sportaši zajedno uče i treniraju. Za usporedbu, u Hrvatskoj je sportašima puno teže, nego kineskim sportašima. U Kini ima mnogo sportaša, a ima i mnogo izvanrednih sportaša. No malo je ljudi koji mogu nositi odjeću reprezentacije i predstavljati  državu. U Hrvatskoj je puno manja konkurencija - Xue je rekla uspoređujući kineske i hrvatske sportaše.

Na pitanje kako joj se sviđa život u Hrvatskoj te ima li nešto što bi promijenila, Xue je rekla da joj se Hrvatska jako sviđa, ima prekrasan okoliš, ugodno vrijeme, svi su prijateljski raspoloženi.

- Volim plivati u Jadranskom moru i na Mrežnici. Duga Resa mi se više čini kao dom. Prije nekoliko godina pomogla sam prevoditi tvrtki u Hrvatskoj. Volim isprobavati nove stvari i učiti nove stvari. Da mi se pruži prilika, stvarno bih voljela probati.

Osim što je vrhunska sportašica i trenerica, kao i svaka mama i supruga brine o obitelji te o kućanskim poslovima, kao što su kuhanje, čišćenje kuće i sve ostalo.

U vezi daljnjih planova, Xue želi da Helena može opet sudjelovati na Paraolimpijskim igrama, da uživa u svakom natjecanju i da dobije svaki meč.

- Potrudimo se učiniti sve najbolje - poručila je.

Na pitanje ima li uzore u životu, kaže da misli da bi trebala imati mnogo uzora u životu.

- Netko ima dobar stav prema životu, netko dobar u kuhanju, dobar je u obrazovanju djece. Ima mnogo trenera s dobrim metodama treniranja i puno vrlo dobrih tehničkih stilova sportaša. Stvarno želim učiti sve njihove dobre strane.

Međutim, najviše je u životu ispunjavaju dragi ljudi koje ima. A to su njezini roditelji, koji su je dobro odgojili. Zatim je istaknula jako ljubaznog svekra i svekrvu, koju su je jako dobro zaštitili. I naravno, tu je suprug koji ju je naučio kako rasti, ići dalje. Najsretnija je uz svoje kćerkice, za koje osjeća veliki ponos i radost.

Ima još toliko tema koje bi mogli načeti, ali za sada ćemo završiti s njezinim životnim motom: 'Mirno srce vodi u lijep život, a srce je zadovoljno i sretno. Marljivo radite i budite sretni svaki dan.'

 

Objavljeno: 26.09.2023