Nema govora da prijeti zatvaranje društva, kaže predsjednica Društva distrofičara invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Dubrovačko-neretvanske županije

 

Nakon što smo naišli na naslove u drugim medijima da Društvu distrofičara invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Dubrovačko-neretvanske županije prijeti zatvaranje odlučili smo kontaktirati predsjednicu i provjeriti o čemu se radi, a ujedno bolje upoznati rad društva.

- Nakon prijenosa HRT-a i naših dubrovačkih medija, dana je kriva slika o društvu. Komentar pročitan na našoj  mrežnoj stranici nije pravilno shvaćen. Nema govora da prijeti zatvaranje društva. Jasno je rečeno samo da teško osiguravamo rad jer smo se našli u teškoj financijskoj situaciji kao i manje-više sve udruge u Hrvatskoj - kazala je predsjednica Roszahegy Nikolić na samom početku.

- Društvo je organizirano 1983 godine, ali posebno je aktivno od 1993. godine kad smo dobili prostor za rad. Kroz te godine organizirali smo mnoge pomoći, kako roditeljima koji imaju djecu s teškoćama u razvoju, tako i radionice za članove s cerebralnom paralizom srednje i treće životne dobi. Dječji kutak se preselio u organizaciji roditelja i to je danas udruga Dva Skalina - kaže predsjednica.

Francuska asocijacija koja je boravila u Dubrovniku prilikom posjeta 1994. godine donirala je društvu stroj za izradu vrećica od eko materijala.

- Na stroju radi naš djelatnik. U prilogu na televiziji prikazano je kako je u Društvu stalno zaposlen samo jedan djelatnik što je istina, ali nama nije ni potrebno više od jednog stalno zaposlenog djelatnika. Njegov rad se sastoji od prijevoza naših teško pokretnih članova od kuće i natrag - navodi Roszahegy Nikolić.

- Poludnevni boravak koji je radio od 1994. godine se zatvara jer je jedan dio članova smješten u Josipovac poslije smrti roditelja, a drugi su postali teško pokretni i ne mogu izlaziti iz svojih stanova. U takvoj situaciji smo odlučili reorganizirati rad udruge, a u planu je organizirati poludnevna druženja u organizaciji od po 5 do 6 članova u grupi dva puta tjedno, a možda i više ako se pokaže potreba. Članovi su uglavnom treće životne dobi koji žive sami ili su u jutarnjim satima sami. Nudimo im čaj, kavu, sokove i onima kojima je potrebno ručak i naravno prijevoz našim kombijem prema potrebi - kaže predsjednica i nastavlja kako članovima starije dobi žele pomoći da ostanu u svojim domovima umjesto da odu u instituciju. U Dubrovniku je problem naći osobe koje bi željele raditi 'Pomoć u Kući' jer to smatraju sluganstvom.

- Radionica eko vrećica za smeće radi. Radionicu za papirnate vrećice ćemo obnoviti, a željeli bi i da ponovno radi atelje. Da bi sve to proveli u djelo, a uz to normalno radili za sve naše članove i pomogli gdje se pokaže prilika ako sami ne mogu, uvijek smo na raspolaganju. Neke stvari koje se provode na nivou države preko udruga nekad sporo idu ali prođu. Tako je u obradu otišao zahtjev s potpisom trideset udruga za oslobođenje plaćanja prijevoza od kopna do otoka trajektom za sve osobe s invaliditetom. Mnogo je aktivnosti koje Društvo radi i to najbolje znaju oni kojima je pružena pomoć. Sve ovo iznosim kako bi javnost čula da nemamo namjeru 'ugasiti' društvo jer bi nanijeli štetu našim članovima koji imaju neke povlastice, a posebno našim članovima koji imaju osobne asistente preko društva - ističe Antonija.

- Za cijeli rad potrebna su financijska sredstva do kojih teško dolazimo jer se financira od projekata. Ministarstvo socijale projekt nekad odobri ili ponekad smanje iznos, a kad projekt ne prođe  neformalno, indirektno odgovor je da je Dubrovnik bogat grad.

- Da ne bi bilo zabune, i Županija i Grad nas financiraju preko projekata koliko mogu, također i Župa dubrovačka, dok ostali - Konavle, Korčula i Lastovo - nikad nisu pomogli. Da bi sve pokrili, jednostavno smo prisiljeni slati zamolbe za donaciju da zadovoljimo potrebe koje sami ne možemo namaknuti. Ne očekujemo nekakve ogromne iznose, nego onoliko koliko dotična osoba može priložiti i mi smo zahvalni - kaže predsjednica i još jednom za kraj ističe kako do zatvaranja društva može doći tek kad više neće imati drugog izlaza.

Anita Blažinović

Objavljeno: 24.02.2020