VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Pas laje, karavana prolazi

Malo po malo na hrvatsko tržište rada stiže generacija Z koja bi ozbiljno mogla promijeniti dosadašnje pristupe i načine rada. Tako su ovih dana osvanuli rezultati najdetaljnijeg istraživanje o navikama, stavovima i prioritetima u poslovnom okruženju naše domaće generacije Z

Gen Z osoba, ilustracija.

 

Prije dvije godine napisala sam: 'Generacija Z, ovi popularno zvani 'zoomeri', potpuno su novi 'klinci', rođeni između 1995. i 2012. s najvažnijim obilježjem - 'mobitelom u ruci'. Oni su prva generacija koja ni ne zna za drukčiji svijet od informatičkog. Kompjutori, mobiteli, društvene mreže i komunikacija porukama njima su samorazumljivi, gotovo u rangu s majčinim mlijekom. Samostalniji su i otvoreni, inkluzivni i tolerantni prema razlikama, ali jednako tako i vrlo nezavisni i kompetitivni, suprotstavljeni njihovim roditeljima milenijalcima (generaciji Y).'

I tako malo po malo na hrvatsko tržište rada stiže generacija Z koja bi ozbiljno mogla promijeniti dosadašnje pristupe i načine rada. Tako su ovih dana osvanuli rezultati najdetaljnijeg istraživanje o navikama, stavovima i prioritetima u poslovnom okruženju naše domaće generacije Z.

Istraživanje je pokazalo da su samopouzdani i svjesni onoga što znaju, žele posao u društveno odgovornim tvrtkama koje pružaju fleksibilnost, autonomiju i ravnotežu između poslovnog i privatnog života, zahtijevaju transparentnost, spremni su ulagati u osobni razvoj, važna im je podrška i timski rad, rade da bi živjeli, a vrijeme smatraju dragocjenom valutom. Zadovoljni i lojalni zaposlenici, timski rad i edukacija, kompanija koja je fokusirana na njihov razvoj - to su najvažniji kriteriji po kojima pripadnici ove prve digital-native generacije Z  (iliti ovih 'digitalnih pridošlica'), u Hrvatskoj biraju kompanije u kojima će raditi. Unatoč tome što ih se doživljava kao generaciju fokusiranu na sebe ('me generation'), ovo istraživanje pokazuje da generacija Z vidi zajednicu i kvalitetne odnose kao temeljne vrijednosti, pokazujući pri tome zavidnu razinu zrelosti.

‘Osnovne potrebe poput plaće i sigurnosti zadovoljene su zbog povoljne situacije na tržištu rada. Zato generacija Z inzistira na potrebama višeg reda: žele posao na kojem mogu razvijati svoje potencijale, posao na kojem ih cijene, na kojem vide smisao onog što rade te da mogu ostvariti dobru ravnotežu između posla i slobodnog vremena', tumači psiholog, prof. dr. sc. Zvonimir Galić.

Podsjetilo me to na prvo i za sada jedino istraživanje o 'zapošljivosti nezaposlenih osoba s invaliditetom' u Lijepoj našoj, koje je, pod kapom UNDP-a, osmislila i provela entuzijastična ekipica, među kojima sam, eto, i ja bila.

Prošlo je od tada petnaest godina. Broj nezaposlenih osoba s invaliditetom u RH se povećao i u apsolutnom i u relativnom iznosu, dok je ukupan broj nezaposlenih u velikom padu. Brojke puno toga govore, a iza svake od njih krije se puno toga neizgovorenog, a potrebitog.

Gdje se danas osobe s invaliditetom, pa i one generacije Z, vide na prvoj hrvatskoj Mapi poslova i vještina budućnosti, napravljenoj i objavljenoj u nas 2021. godine, a prošli mjesec ažurirane i dorađene vjestinebuducnosti.a1.hr? Kakva su njihova očekivanja? Kako se u svemu ovome snalaze? Pita li ih to uopće netko?  A možda bi se i same to trebale zapitati!?

Ili je opet problem što je 'budućnost došla prije nego što smo bili za nju spremni', kao što reče američki biznismen Arnold Glasgow.

I tako iznova 'pas laje, a karavana prolazi'...

 

Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti