VIŠNJA MAJSEC SOBOTA I psihologe i psihijatre hapse, zar ne?

I dok se mi nadrealnim netemama cijena svinjske lopatice i carskog mesa bavimo, u našem i ne baš tako dalekom susjedstvu surova realnost i naturalizam Zolina tipa 'delikt stručnog mišljenja' nameće, pokazujući iznova onu najtamniju i najvulgarniju stranu (ne)ljudske, 'psihuške' prirode

Ruke u lisicama, ilustracija.

 

Šta je s tim poluusnulim radarima koji svako toliko propuste da neka informacija ispod njihovih frekvencija na brzinu pobjegne?!

Tako se prije nekoliko dana pojavila vijest da 'bjeloruska vlada masovno uhićuje psihologe i psihijatre i drži ih zatočenima'. Vijest se na 'blic' pojavila i još brže nestala, na mračna vremena podsjećajući i još gore - u njih se vraćajući. Jer... Bjeloruske psihologe i psihijatre diljem zemlje pritišću da 'cinkaju' svoje klijente koji se ratu u Ukrajini protive. 'Pritvorene psihologe i psihijatre i o njihovim političkim stavovima ispituju te ih izlažu pritisku da prekrše odnos povjerljivosti s klijentom kako bi one 'nepouzdane' prokazali vlastima.' Val KGB-ovske navade nemilosrdno se širi, pošast 'psihostaljinizma' 'ispod i iznad žita', po ne znam koji puta hara.

A tih 'psihostaljinizama' do današnjih dana nebrojeno ima...

Nakon onoga rata, kojeg svjetskim i k tome drugim zovu, u nas se ratnici bivši preživljenih strahota traumatskih vičući sjećali, upadajući u stanje sužene svijesti, transu nalik. Kao djeca bojali ih se, al' i znatiželjno iza grmlja virili. 'Avioooni!! Booombe!! Naprijeeed!! Juriiiš!!' otac mlade poginule partizanke, čije je ime škola nosila, iz svega glasa često vikao, izgubljen i u tuzi, i u traumama duboko zametenim. U narodu se o 'partizanskoj bolesti' potiho govorilo, a komunistička vlast, države nam pređašnje, potezom pera 'jurišnike' zabranila. Kakvi psihički poremećaji, kakvi psiholozi i psihijatri, valjda partija (njegova) najbolje zna.

A šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je Staljinova era minula (a je li uopće?!), staljinističke 'psihuške', kojima se mozgove stotina tisuća disidenata sibirskim prisilnim radom i psihofarmacima ispiralo, malo pritajiti trebalo. Tako i udžbenike njihove iz psihologije i psihijatrije, desetljećima odozgo orkestrirane, mijenjati krenuli, ne bi li manje politički dirigirani bili (?!). Jer disidentstvo se duševnom bolešću definiralo, pa ga se i 'primjerenim psihuškim metodama' (mal)tretiralo.

I dok se mi nadrealnim netemama cijena svinjske lopatice i carskog mesa bavimo, u našem i ne baš tako dalekom susjedstvu surova realnost i naturalizam Zolina tipa 'delikt stručnog mišljenja' nameće, pokazujući iznova onu najtamniju i najvulgarniju stranu (ne)ljudske, 'psihuške' prirode.

I kao što Winston Churchil reče: 'Povijest se ponavlja, ali svaki puta sve više košta'.

 

Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti