Kristijan Stipanović: Dobio sam šansu za novi život, a posvetit ću ga i djeci te osobama s invaliditetom

Mnogi bi na njegovom mjestu odustali nakon brojnih zdravstvenih tegoba i moždanog udara, no Kristijan je borac koji voli izazove

 

“Život treba cijeniti, a ljudi ga olako shvaćaju. Ali dođu momenti, naročito kad se nađete pred vratima smrti, kada ste spremni sve učiniti u životu u znak zahvalnosti. Naročito vas male stvari uče tome, jer ništa nije uzalud, kao ni slučajno”, rekao je Kristijan Stipanović, 29-godišnji voditelj i nogometni trener iz Brezja u Svetoj Nedelji, nedaleko od Samobora. Nakon operacije srca prije više od deset godina nije se predao, već se u međuvremenu i zaposlio te osnovao malonogometnu momčad El Clasico.

Nakon objavljene priče na In Portalu i u sklopu studentskog projekta Per aspera ad astra tijekom 2015., uspio je dobiti posao u prosincu iste godine, u Jankomiru na mjestu portira u AD Plastiku.

Podsjetimo da su oni Kristijanovi zdravstveni problemi započeli oko dvanaeste godine, kada je nakon sistematskog pregleda tijekom treninga na nogometu naglo završio u bolnici u Zagrebu, gdje mu je otkriven šum na srcu te visoki tlak. Morao je ostati na dječjem odjelu bolnice, na koji je odlazio u nekoliko navrata. Radi pregleda i kontrole srca, jedne zimske večeri, zadesio ga je kao dječaka od 13 godina požar u bolnici, što je zbog pretrpljenog straha ostavilo velike traume. Kasnije, neposredno pred zasnivanje radnog odnosa u 18. godini, naglo je završio u bolnici, gdje je ustanovljeno da mora ići na operaciju srca. Prošao je zahtjevne preglede i tada se odlučio na dvije operacije srca istovremeno, u Krapinskim Toplicama, u Specijalnoj bolnici za kardiovaskularnu kirurgiju i kardiologiju Magdalena.

Na ideju o formiranju dječje malonogometne momčadi došao je u svibnju 2007. godine, kada je slučajno naišao na plakat Sportskih igara mladih. Okupio je mališane od 12 do 15 godina.

Nije odustao od sporta mada se u nekim trenucima činilo i to nemogućim, upravo zbog operacije srca, nakon čega je doživio moždani udar i proveo deset dana u komi.

“Iako su liječnici prognozirali oporavak od dvije godine nakon operacije, zahvaljujući svojoj upornosti vratio sam se nakon samo sedam mjeseci na igralište te zaigrao nogomet s prijateljima. Te godine prijavili smo se na Sportske igre mladih gdje smo ispali u polufinalu. Najprije sam se dobro informirao o svemu pa sam predložio prijateljima da se prijavimo u Samoboru, što smo i učinili”, objasnio je Kristijan.

I tako su već u lipnju 2015. godine na Županijskom natjecanju osvojili prvo mjesto, što ih je je odvelo na Sportske igre u Split u srpnju, gdje su osvojili četvrto mjesto od ukupno 16 ekipa. Na turniru u Bogumilcu u prosincu 2015. osvojili su treće mjesto.

I nadalje ga je držala ideja o radu s djecom u sportu, koja su mu i dala snagu da ne odustaje.

"Bio sam jednostavno svjestan koristi od bavljenja sportom u toj fazi fizičkog i mentalnog sazrijevanja. Mnogi iz moje okoline su me pokušali odgovoriti, zbog nerazumijevanja. Teško je shvatiti sa strane zašto neki nakon operacija rade velike iskorake. Nisam se obazirao na komentare jer sam znao da radim dobru stvar za djecu i čvrsto sam vjerovao da ćemo zajedničkim i marljivim radom kad-tad polučiti rezultate", rekao je.

To se pokazalo točnim prije tri godine, kada su se po prvi puta plasirali na Državno prvenstvo u Splitu.

“Tada su nas mučile financije, kao cijelu momčad. Nekako smo sve riješili i uspjeli završiti u premijernom nastupu na Državnom natjecanju četvrti od 16 momčadi, što zaista nije loše”, pojasnio je Kristijan.

Sljedeće godine završili su na trećem mjestu, a onda su 2017. otišli do kraja - osvojili su naslov državnih prvaka i na osnovu toga predstavljali Hrvatsku na međudržavnom natjecanju, zajedno s predstavnicima Srbije te Bosne i Hercegovine.

“Tada smo osvojili drugo mjesto. Moram naglasiti da smo mi jedina momčad u povijesti Sportskih igara mladih koja je tri godine zaredom nastupala na Državnom prvenstvu i u sva tri navrata završila među četiri najbolja", istaknuo je Kristijan.

Napomenimo i to da je Kristijan paralelno sa Sportskim igrama mladih vodio istu momčad i na natjecanje ‘Odmorko’, gdje su u pet godina osvojili tri bronce i jedno zlato bez ijednog pravog treninga. Sa svim rezultatima privukli su pažnju sponzora, koji su im pomogli u financiranju dresova, prijevoza do turnira itd.

“Otkad su počeli stizati rezultati, svi me podupiru. Kad sam se krenuo baviti sa sportom, nikad nisam ni sanjao da ću ovako nešto napraviti. Krenuo sam jer obožavam nogomet i htio sam napraviti nešto za druge i za sebe. To je iz godine u godinu napredovalo i vjerovao sam da možemo biti još bolji. U njihovoj dobi sam isto htio igrati i napredovati, ali, nažalost, radi bolesti nisam mogao. Stoga sam htio sve to promijeniti i pokazati svima da se i bez novaca može puno toga učiniti. Samo je potrebna dobra volja. Uspio jesam, ali na tome neću stati”, objasnio je.

Prije pola godine stupio je u kontakt sa Ženskim malonogometnim klubom (ŽMNK) Mc plus, prvakinjama Hrvatske i u razgovoru s predsjednikom Kluba Danijelom Jandrečićem, rodila se ideja o osnivanju malonogometnog kluba u Svetoj Nedelji, koji bi napokon bio registriran i u sklopu kojeg bi egzistirale i mlađe kategorije.

Kristijana smo posebno istaknuli ne samo zbog toga što je borac, što je nemoguće u mnogim trenucima učinio mogućim, već zato što sve što radi – radi s ljubavlju, kako na poslu, tako i u sportu. I strpljivost se kroz godine isplatila, ne u materijalnom smislu, nego u osobnom zadovoljstvu.

Daljnji planovi su da se prošire na više ekipa u mlađim kategorijama.

“Bitno je da se djeca bave sportom i da se maknu od ceste i kompjutora. Ove godine ćemo s ekipom predstavljati grad na gradskom natjecanju. Nadamo se da ćemo se uspjeti plasirati i po četvrti put na Državno natjecanje. Volio bih da bude u sve tri kategorije. Naravno da će se gledati da se igra što više turnira, jer djeca žele igrati i napredovati. Nažalost, nemamo nikakve pripreme, i to iz više razloga. Djeca imaju obaveze u školi, treniraju u svojim klubovima, a moraju se malo i odmoriti. Zato se želim baviti s time koliko god mogu”, rekao je Kristijan.

Nakon svega što je prošao i dobivene šanse za novi život, i dalje je odlučan da pomaže ljudima u teškim životnim situacijama, prvenstveno bolesnima, osobama s invaliditetom i djeci.

Klaudija Klanjčić