Moja priča: Saša Suhodolčan

“Otkad sam počeo raditi s Helenom Dretar-Karić, koja mi je prva osoba s invaliditetom tijekom karijere, počeo sam gledati život s druge razine”, kaže trofejni trener stolnog tenisa


 

“Zaista cijenim osobe s invaliditetom, pogotovo vrhunske sportaše, jer trud koji ulažu je neprocjenjiv”, rekao je Saša Suhodolčan, 36-godišnji trener stolnog tenisa u STK-u Varaždin od 2005. godine, koji je pred završetkom trenera prvostupnika.

Suhodolčan je trener Helene Dretar-Karić, hrvatske paraolimpijke u stolnom tenisu, koja je također iz Varaždina, a od 1. lipnja 2016. postala je članicom STKI-a URIHO u Zagrebu.

“S Helenom surađujem od 2014. godine, a službeno od 1. travnja 2015. Suradnja je veoma uspješna jer je Helena u međuvremenu već dva puta bila prvakinja države, zatim europska prvakinja te paraolimpijska doprvakinja u paru s Anđelom Mužinić”, rekao je Suhodolčan.

Vezano za Helenine rujanske uspjehe u Rio de Janeiru, nadodao je:

“Postigla je zaista fenomenalan uspjeh i nadam se da će joj to biti poticaj u daljnjem radu i karijeri. Bio sam uz nju i bit ću i nadalje, jer potpora je velika stvar. Ona je velika sportašica i svaki puta to i dokazuje. Ponosan sam što sam joj trener. Kada vidim koje sve rezultate postiže, to je i meni poticaj za dalje, ne samo s njom, nego i sa svim drugim sportašima.”

Tijekom svoje dugogodišnje karijere imao je prekrasne sportke trenutke, koje je odlučio podijeliti s javnošću.

“Najbolji momenti vezani su mi za natjecanja kada je Petra Petek postala prvakinja države u juniorskoj i dva puta u seniorskoj konkurenciji. Zatim, tu dolaze i osvajanje drugog mjesta s ekipom STK Varaždin na Državnom prvenstvu, osvajanje Memorijala Mirko Abramović s Mihaelom Brodar, potom Helenini uspjesi. Bilo ih je još jako puno, međutim ovi su me možda najviše razveselili”, objasnio je.

Kako se susreće s brojnim sportašima, shvatio je da je za uspjeh potrebno biti svoj, imati neki svoj cilj u sportu, kao i iz svakog treninga izvući svoj trenutni maksimum, odnosno dati cijeloga sebe. Na taj način postaje se sretniji, prihvaćeniji. Također, s njegova stajališta, potrebno je da trenerov odnos bude spontan, nenametljiv, jer tada se postižu i najbolji rezultati od strane sportaša.

U sportu je gotovo kroz cijeli svoj život tako da je stekao veliko iskustvo.

“Ukupno 30 godina sam u sportu. On je moj život. Najprije sam započeo kao igrač, a nakon toga kao trener u matičnom STK-u Varaždin. Iskustvo koje sam stekao je neprocjenjivo, jer ukupnost je svega truda, upornosti, rada, a rezultati su vidljivi na svim poljima. Poseban ponos mi je Helena, koja jednostavno zrači svojim osmijehom i unatoč tome što je u kolicima, u mnogim stvarima je nedostižna. Jednostavno joj se divim i mogu je stvarno staviti za uzor mnogima. Jer ono što je sve prošla otkad je stradala zaista pobuđuje poštovanje. Postigla je svjetske rezultate i drago mi je što Hrvatska ima tako veliku sportašicu”, istaknuo je.

“Uživaj dok možeš, jer život brzo ide. Dapače, strelovito juri. Zato je potrebno uhvatiti svaki trenutak, biti ga svjestan i cijeniti ga. Jer upravo oni nas ponekad dižu iz mrtvila. Svi imamo svoje krize, privatne ili profesionalne. Međutim, treba se naučiti izdignuti iznad svega. A to se postiže vremenom i iskustvom”, rekao je.

U slobodno vrijeme najviše je sa svojim sinom Franom te s ekipom iz kluba i prijateljima. Obožava voziti bicikl i uživati u varaždinskom krajoliku. Osim sporta, ljubitelj je i putovanja.

“Obožavam Jadransko more i želja mi je da dovršim tečaj ronjenja, kako bih mogao istraživati njegovo podmorje. Privlače me jadranske destinacije. Problem je jedino u vremenu. Jer sport puno traži, uključujući između ostalog i strahovit trud, upornost, neodustajanje koliko god teško bilo. Međutim, kad nešto voliš, ne smije ti ništa ni biti teško”, oduševljeno se prisjetio svojih dugogodišnjih želja, koje se nada da će uspjeti ostvariti što prije..

S osobama s invaliditetom prvi puta se susreo tijekom 2014. godine, započevši raditi s Helenom.

“Otkad sam počeo raditi s Helenom Dretar-Karić, koja mi je prva osoba s invaliditetom tijekom karijere, počeo sam gledati život s druge razine”, zaključio je.

Piše: Klaudija Klanjčić

Foto: hrt.hr / varazdinske-vijesti.hr