"Svoj posao radim s poštovanjem i radošću, jer sam zahvalan na datoj prilici u ustanovi URIHO", rekao je Marijan Katanović (59) iz Zagreba.

 

Marijan je pomoćni radnik u Odjelu pomoći u radu Službe za rehabilitaciju u sklopu URIHO-a, Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Rođen je početkom srpnja 1958. u Zagrebu, u Petrovoj bolnici, kao najstarije dijete svojih roditelja Vilme i Ivana, tako da će ove godine proslaviti 60. rođendan. Nakon njega na svijet su došli brat i dvije sestre.

Zbog intelektualnih teškoća, srednješkolsko obrazovanje stekao je u Centru za obrazovanje i odgoj u Zagrebu, obućarski smjer, i to nakon završetka školovanja u Osnovnoj školi 'Grigor Vitez'.

Već 1979. uspio se zaposliti u proizvodnji cipela, u DIOZ-u (ranije: DES), u Vlaškoj ulici, koji je 1996. godine preimenovan u URIHO. Podsjetimo da je URIHO nasljednik najstarije zaštitne radionice u Hrvatskoj koja je djelovala pod nazivom 'Ivančica', osnovane 1946. godine u Zagrebu.

U opis njegova posla spadaju izrada fascikala, nošenje tereta, izrada rolica za pakiranje poklona te ljepljenje kodova.

Čim je počeo raditi, ušao je i u svijet sporta. Nakon prethodnog bavljenja nogometom i pikadom, nastavio je s istima uz boćanje te egzibicijski nogomet. Pokazao se osobito uspješnim u pikadu, gdje je osvojio brojne medalje kroz dugi niz godina. U nogometu je osvojio brončanu medalju u ožujku 1980. godine, dok u boćanju za sada još uvijek nema nagrada.

Sportski svijet mu je u krvi i osim napornog treniranja uz svoju trenericu Ivanu Knežević Šambić, redovito se natječe na raznim turnirima. Osim toga, vjerni je pratitelj javnih događanja 'svog' dragog gradonačelnika Milana Bandića, kao i brojnih koncerata, gradskih kulturnih i sportskih događanja.

"Gradonačelnik Bandić je velika podrška URIHO-u i nama osobama s invaliditetom. Zato ga toliko cijenimo i volimo. Na nas može računati", rekao je Marijan.

U prosincu mu je, kao i Zoranu Raucheru, u sklopu Športskog društva osoba s invaliditetom URIHO, dodijeljeno posebno priznanje za dugogodišnju aktivnost u navedenom Društvu.

Marijan s kolegama iz URIHO-a na Europskom prvenstvu u stolnom tenisu za sportaše s invaliditetom u Laškom

"Jako sam ponosan na to priznanje, zbog čega se posebno zahvaljujem Jadranki Blagus, predsjednici STKI URIHO te dopredsjednici i suosnivačici Hrvatskog stolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom (HSTSI), koja nas sve gura naprijed, koliko god može. Da nije nje, ne bi ni ja ni mnogi moji kolege prisustvovali brojnim turnirima, ili kao natjecatelji ili kao navijači. Pružila nam je mogućnost uvida i sudjelovanja u jedan novi svijet, koji živimo punim plućima. Uz nju moram pohvaliti i našeg ravnatelja Josipa Držaića, koji nam je omogućio radne uvjete dostojne čovjeka. Puno nam znači njegova ljudskost, što mu se možemo uvijek obratiti, iznijeti mu svoje probleme", rekao je Marijan.

Prošlog listopada Marijan je uvršten u ekipu navijača, što mu je bila prilika za uzbudljivo putovanje u Sloveniju i prisustvovanje Europskom prvenstvu u stolnom tenisu za sportaše s invaliditetom u Laškom.

"Bilo nam je odlično, nikada neću zaboraviti to prvenstvo", odao je Marijan.

Nekako su mu svi izlasci van iz četiri zida utjeha nakon što mu je prije desetak godina naglo preminula ljubav života – njegova Đurđa, koju ne može preboljeti. Upoznao ju je još u bivšem DIOZ-u.

"Živio sam sa svojom dragom Đurđom 15 godina, u vanbračnoj zajednici. I onda se dogodio moždani udar prije desetak godina, koji mi ju je uzeo. Neizmjerno mi fali, jer sve smo radili zajedno. Puno je teže kad čovjek sve mora sam", rekao je Marijan.

Trenutno živi s dvije nećakinje.

"Ja imam zadatak da nabavljam namirnice. Volim i kuhati. Super se slažemo i puno mi znači da su sa mnom. Barem nisam sam, samoću je jako teško podnijeti", objasnio je Marijan.

Za kraj je rekao: "Eto, ja ću ove godine imati već 60 godina. To je kratko, ali i dugo razdoblje. Svima poručujem da uzalud ne trate svoje vrijeme. Neka ga provedu uz drage osobe, jer nijedan trenutak nikada ne možemo vratiti. A kad nam otiđu najdraži, neka barem imamo lijepe uspomene."

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 13.02.2018