Jan ima plan koji već polako ostvaruje: "Studirati jezike, plivati bazenom i morem života“

 

Jan je treće dijete u obitelji, rođen dva mjeseca prije termina. Svijet je gledao iz inkubatora 21 dan, a prvih deset život mu je visio o niti. Mama Andreja Dubravec je odmah vidjela da nešto nije u redu, no na brojna pitanja neonatalozi i neuropedijatri su odgovarali da njemu treba dati vremena jer je nedonošće. Redovito su posjećivali neuropedijatricu koja ga je vodila pod dijagnozom "Praćenje u razvoju neurorizičnog dojenčeta“. Sa sedam mjeseci starosti nije bilo ni naznaka mogućnosti postavljanja u sjedeći položaj. Kada bi ga pokušali posjesti bio je izrazito kifotičan, bez svih uobičajenih obrana koje bi se razvile mjesecima ranije kod zdravog dijeteta.

"Na moje inzistiranje, dodijeljena mu je fizikalna terapija u trajanju 45 minuta tjedno", kaže Andreja.

"Gledala sam kako fizioterapeut radi s njim, molila da mi pokaže i više od toga te vježbala s njim kod kuće. Nešto prije njegovih devet mjeseci potpisala sam da odlazim iz naše matične bolnice i otišla u Zagreb u Polikliniku prof.dr. Milena Stojčević-Polovina. Nakon što ga je 30 minuta samo promatrala, rekla mi je da Jan ima cerebralnu paralizu i ako odmah ne počnemo vježbati osam sati dnevno, on se nikad neće dići iz ležećeg položaja. Shvatila sam da je nepovratno izgubljen najbitniji period njegova života u kojem se, kod takve dijagnoze, najviše može učiniti. Zato sam zakazala prvi dolazak odmah dan kasnije i tek je tada započela njegova rehabilitacija. Poliklinika ima princip rada da roditelja uči kako da vježba s djetetom. I vježbali smo svih 8 sati. Budila sam ga, jer dijete te dobi ne provede toliko u budnom stanju, da bi ispunili satnicu. Boljelo ga je, ali je bilo potrebno 'pregristi srce' i ustrajati. Svaka dva tjedna odlazili smo u Polikliniku gdje je dr. Svetislav Polovina, kojem sam neizmjerno zahvalna, prilagođavao vježbe njegovom napretku. Učili smo ga svakoj stepenici normalnog razvoja."

Jan je kompenzirao svoju bolest na drugom polju. Logopedski je bio izuzetno napredan i s godinu dana čisto i jasno govorio u jednostavnim rečenicama. Ravnopravna komunikacija uvelike je olakšala sate provedene u vježbanju. Prošao je dvije operacije, od kojih je druga bila izuzetno zahtjevna i dugotrajna. Primarijus pri KBC Šalata izveo je 9 zahvata u jednoj operaciji, od kojih je rekonstrukcija kosti pete bila najzahtjevnija. Da bi to izveo, izvadio mu je dio zdjelične kosti i njome, poput lego kockica, nadogradio petne kosti.

"Trpio je strašne bolove iako je bio na analgeticima, pa čak i na sedativima", govori nam Andreja. "Nisam imala pravo biti s njim u bolnici, no liječnici su mi izašli u susret i dozvolili da budem uz njega za vrijeme boravka u bolnici. Proveo je tjedne u sadrenim čizmama do struka, a nakon toga je uslijedila dugotrajna rehabilitacija u Krapinskim Toplicama."

Jan je prohodao s 10 godina. Danas je sedamnaestogodišnji tinejdžer Prve gimnazije u Varaždinu jezičnog smjera i potpuno funkcionalan u obavljanju osnovnih dnevnih potreba. Hoda s hendikepom i na kraće relacije. Iako ima obostranu atrofiju vidnog živca i slabovidan je na oba oka, svladava školske obaveze bez većih problema, u čemu mu razrednik prof. Rajko Guščić i svi djelatnici škole bezrezervno pomažu. Roditelji su ga pripremali za život s invaliditetom i učili kako svladavati prepreke na koje će nailaziti.

"S plivanjem, odnosno ozbiljnijim susretom s vodom kao novim medijem, započeo je već s godinu dana u sklopu fizikalne terapije", nastavlja Andreja. "U tu smo svrhu izgradili mali bazen u kući. Hidroterapeutkinja iz tima Ane Sršen posjećivala bi nas i učila kako da radimo u vodi. To je preraslo u beskrajnu ljubav prema plivanju. Danas je Jan na kopnu kao kormoran, nespretan i spor, a u vodi kao delfin. Od tada se, uz stanke radi operacija, neprestano bavi plivanjem, a uz to i jahanjem."

Prilikom njegovog redovnog posjeta bazenima, uočila ga je trenerica Višnja Bunić i predložila da se pridruži Plivačkom klubu 'Vidra' za djecu s teškoćama u razvoju. Treninzi su bili intenzivniji i naporniji, što je Jan zbog svoje dobre kondicije podnosio bez ikakvih problema. U veljači ove godine na prvom turniru „Otvoreno prvenstvo Hrvatske za osobe s invaliditetom“ u Splitu, Jan je plivao u sedam disciplina. U šest od njih je osvojio prvo mjesto, a u sedmoj, drugo. To je bio snažan motiv da trenira sa još više srca. U travnju je na Regionalnom prvenstvu Hrvatske za osobe s invaliditetom u Zadru osvojio dva zlata, dva srebra i jednu broncu, te bio pozvan od PK „Natator“ iz Zagreba da prisustvuje ljetnom plivačkom kampu.

"Nema riječi kojima mogu opisati njegovo oduševljenje i ponos", kaže Andreja čija su iskustva prema sustavu koji bi trebao pomagati osobama s invaliditetom podijeljena.

"Prihvatila sam da ono što je nužno obavljamo bez nervoze, bez obzira što smo nekad čekali satima. Iskoristili bi to vrijeme za razgovor i bili gotovo jedini u čekaonicama koji su se smijali, glasno i od srca. Što se tiče HZZO-a i njihovih pravilnika o refundacijama, nazvala bih ga sramotnim. Mi smo imali sreće da smo Janu mogli priuštiti sve što je bilo potrebno, a bilo je toga mnogo. Navest ću samo dva primjera. Kad je Jan krenuo u vertikalizaciju bile su mu potrebne ortopedske cipele za što sam dobila doznaku od ortopeda, no HZZO je odbio zahtjev iz razloga što Jan još ne hoda i one mu nisu potrebne. Obzirom da je pod stalnom oftalmološkom kontrolom i naočale je potrebno mijenjati s obzirom na očni nalaz, a i okvire jer dijete raste. Cijena jedne leće kakva njemu treba je 1.800 kn, puta dva, plus okvir, pa sve zajedno ispadne oko 4.500 kn. HZZO refundira oko 90 kn sveukupno! O invalidskim kolicima neću ni govoriti, jer mi je zaista neugodno toga se i prisjećati. Žao mi je svih roditelja koji svom djetetu s teškoćama u razvoju ne mogu pružati ono što smo mi mogli Janu. Zbog toga sam uvijek slobodna dati savjet roditeljima koji me to traže. Rezime svih tih savjeta je: Ne lutajte, ne istražujte, ne gubite vrijeme. Sumnjate li da s vašim djetetom nešto nije u redu, odaberite bolnicu ili polikliniku, poklonite povjerenje i držite se toga što vas uče. I radite, radite, radite s djetetom jer je roditelj najzainteresiranija strana.“

Jan ima vlastiti plan: "Studirati jezike, plivati bazenom i morem života.“

Piše: Božica Ravlić

Foto: Danijela Pedišić

Objavljeno: 29.04.2016