Moja priča: Goran Adžaip

Goran se drži svog životnog mota, koji kaže da “nikada ne treba odustajati od onoga što želiš, ma koliko god to bilo teško, jer to je razlog zašto postojimo”

 

“Najveći problem u vezi sustava koji imam jest nezaposlenost i predugo čekanje na Burzi rada da bi se otvorio neki posao u kratkom razdoblju pa onda opet slijedi čekanje i čekanje. S time se susrećem godinama”, kaže 34-godišnji Goran Adžaip iz Velike Ludine, Sisačko-moslavačka županija, koji nikako ne može pronaći stalno zaposlenje te traži pomoć za isto.

Završio je za pomoćnog obućara u Centru za odgoj i obrazovanje “Dubrava” Zagreb. Potom je u Kutini 2011. godine uslijedio tečaj za keramičara, samostalnog izrađivača ukrasnih predmeta od gline.

“Nakon završene srednje škole bio sam na Burzi rada devet godina, da bi se 2012. godine zaposlio u Udruzi OSI Kutina na tri mjeseca, na radnome mjestu keramičar – samostalni izrađivač ukrasnih predmeta od gline, za što sam završio tečaj. Potom sam nakon tri godine dobio zaposlenje u Općini Velika Ludina na poslovima održavanja zelenih površina i čišćenja, javni radovi, u trajanju od samo šest mjeseci, budući je to išlo preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje”, kaže Adžaip, opisujući svoje dosadašnje radno iskustvo, koje je od srednje škole ukupno devet mjeseci.

Kroz školovanje i rad pratili su ga diskriminacije, mobing i vulgarno ponašanje na radnom mjestu, u smislu vrijeđanja zbog invaliditeta.

“Moje tjelesno oštećenje je 50 posto, vezano za lijevu ruku i lijevi grudni koš, a isto imam od rođenja. Nisam baš upoznat sa svojim pravima, vezano za navedeno oštećenje, jer kuda god dođem samo mi svi govore da nemam nikakva prava. Ne koristim nikakva prava, ali se nadam da ću barem primati 350 kuna do zaposlenja, za koji iznos sam tek pokrenuo postupak pred Centrom za socijalnu skrb, budući mi je prije par dana istekao ugovor o radu. Barem to da dobijem, jer trenutno nemam nikakva primanja”, kaže Adžaip, koji živi u deveteročlanoj obitelji.

Volio bi završiti i neki dobar tečaj koji će mu jamčiti siguran posao i zaradu, iako nema garancije za isto. A također nema ni financijskih mogućnosti. Međutim, ne odustaje i javlja se na oglase, iako rijetke, ali odgovora nema, kao ni rezultata. Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Popovači, na kojem je prijavljen, rekli su mu da trenutno nemaju posla za njega, kao ni mogućnosti za tečajeve, ali da će mu javiti ako što bude.

Drži se svog životnog mota, koji kaže da “nikada ne treba odustajati od onoga što želiš, ma koliko god to bilo teško, jer to je razlog zašto postojimo”.

Na pitanje gdje bi volio raditi, Adžaip je odgovorio:

“Volio bih raditi na području Zagreba, gdje se može na posao doći javnim prijevozom, vlakom, autobusom ili tramvajem. Eventualno u Kutini i Novskoj. Uz to posjedujem i vozačku dozvolu B kategorije. Pa nemam sada neku posebnu želju o radnom mjestu. Može bilo koji posao za osobe s invaliditetom, iako se više po novom Zakonu ne ubrajam u njih. Imam tjelesno oštećenje, i umjesto da mi se olakša i omogući bolji život, donio se Zakon po kojem to više nisam. Kako se snaći u svemu tome? Jako teško, pogotovo zato što nemam financijskih mogućnosti. Što mogu s 350 kuna, ako ih uopće ostvarim i dobijem? Volio bih raditi, ali kroz godine se pokazalo kako to ide. U mojem slučaju, teško. Trudim se, ali ne ide.”

Na dugo nagovaranje iznio je i svoju želju u vezi vrste poslova, iako smatra da će mu bilo kakav posao dobro doći.

“Usudio bih se ipak istaknuti neka radna mjesta, ako smijem. Volio bih kad bi mi netko omogućio rad u skladištu nekog trgovačkog ili građevinskog skladišta, preuzimanje, slaganje i razvoženje robe po trgovačkom centru. Spreman sam položiti ispit za viličara, radi istovara, utovara i razvoženja robe na odgovarajuća mjesta u skladištu. Mogu biti i pomoćni poslovi u stolarskoj radionici ili drvnoj industriji, rad na manje opasnim pilanama. Dolazi u obzir i rad u metalnoj industriji, ako mi se omogući doškolavanje ili rad u nekim ustanovama u smislu pomoćnih poslova. Iskreno se nadam da će poslodavci imati sluha za mene. Voljan sam i spreman raditi bilo koji od navedenih ili nekih drugih poslova.”

Da mu se ispuni želja na koju godinama čeka, a to je da se što prije zaposli, ako je ikako moguće na neodređeno, molimo poslodavce i sve dobre duše koje mogu pomoći da se jave na email: goran.adzaip@gmail.com ili u redakciju In Portala.

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti