Prihvaćanje sebe od vitalne je važnosti za osobe s invaliditetom

Kada osoba počne gledati svijet očima odraslih, bitno je da ima nekoga na koga se može ne samo osloniti, nego i ugledati. Roditelji i najuža obitelj prvi su od koga osoba s invaliditetom može učiti kako se u životu izboriti za sebe bez obzira na svoje različitosti

Osoba s invaliditetom u društvu, ilustracija.

 

Kada se čovjek razboli, često njegov život nakon razbolijevanja nije više isti. Ovisi o težini bolesti koja ga zapadne, ali i o otpornosti njegovog organizma kao i psihe koja je jako važna kada se čovjek nađe u situaciji da iz nekog razloga postane nemoćan i ovisan o pomoći svojih bližnjih. Kod većine osoba s invaliditetom nemoć i ovisnost o tuđoj pomoći, nažalost, surova je realnost.

Kada je čovjek zdrav ne postoji to što ne može ostvariti, ali čim se razboli većina planova koje je imao kada je bio zdrav pada u vodu. To često može rezultirati gubitkom volje za nekim svakodnevnim aktivnostima koje čovjek, iako bolestan, može obavljati.

Većina ljudi kada ih sustigne bolest upadne u depresivna stanja od kojih im se i trenutno stanje naglo pogorša.

Iako većina ljudi koji se rode s nekom vrstom invaliditeta s vremenom prihvati to kao nešto normalno te zavoli sebe i svoj život, nekima su za to potrebne godine.

U periodu kada osoba počne ulaziti u pubertet to može donijeti brojne fizičke i mentalne promjene u životu. Za osobe s invaliditetom ta faza života može biti jako traumatična.

Razdoblje puberteta i za zdrave osobe može biti jako izazovno, a kod osoba s invaliditetom to može biti puno izraženije. S obzirom da se često ne mogu uklopiti u društvo, osobe s invaliditetom postanu frustrirane te se povuku u sebe. U tom slučaju uz sebe moraju imati nekoga kome mogu vjerovati i tko će ih bez osuđivanja saslušati i razumjeti.

Kada osoba počne gledati svijet očima odraslih, bitno je da ima nekoga na koga se može ne samo osloniti, nego i ugledati. Roditelji i najuža obitelj prvi su od koga osoba s invaliditetom može učiti kako se u životu izboriti za sebe bez obzira na svoje različitosti.

U odgoju svake mlade osobe, pa tako i osobe s invaliditetom, imaju mediji. Kroz medije se često plasira nerealna slika o tome što bi mlada osoba trebala raditi i kako bi se trebala ponašati kako bi bila prihvaćena u društvu.

Za osobe s invaliditetom to može biti veliki problem jer zbog svog invaliditeta nisu u mogućnosti ispuniti sve one norme koje im nameće društvo. Zbog toga mogu upasti u dugotrajnu i tešku depresiju.

Kako bi se to izbjeglo, važno je s takvim osobama pričati te zajedno s njima otkriti njihove želje i potrebe pa sukladno tome i postaviti kratkoročne ciljeve putem kojih bi osoba mogla ostvariti zamišljeno.

S takvim pristupom osobi se omogućuje da razvije svoje mišljenje, ali i da otkrije svoj životni put. Na taj način uvelike se može pridonijeti da osoba s invaliditetom prihvati sebe, a samim tim se i osamostali te počne normalno funkcionirati neovisno o svom invaliditetu.

 

In Portal