Marija Žuk, teško oboljela Siščanka, već se šest godina bori s rakom dojke koji je metastazirao, našla se u nezavidnoj financijskoj situaciji te hitno treba našu pomoć. Njezino dirljivo pismo prenosimo u cijelosti:

"Nakon poroda, sa 24 godine, pojavila mi se kvrga na dojci za koju su tvrdili da je mastitis, jer sam dojila, no nije prolazila ni nakon dojenja.

Krenula sam na pretrage i sa 26 godina dobila dijagnozu karcinoma dojke. Krenula je prva operacija, iza nje druga, iza toga dugih šest kemoterapija iza kojih su išle adjuvansne terapije 17 komada i zračenje 25 komada, dvije godine patnje po bolnici. Nakon terapija ide detaljna pretraga. Opet karcinom druge dojke, treća operacija. Nisam više psihički, a ni fizički mogla podnijeti kemoterapije. Htjela sam malo odmora od bolnice, bolesti i liječenja. No, bolest se proširila, tako da sam morala opet na zračenje i kemoterapije.

Sad mi tumor pritišće jednjak, ne mogu gutati, guši me, jedno oko mi je zatvorenije od drugog, izgubila sam jako na kilaži, ovisna sam o invalidskim kolicima i sad o pelenama jer nemam snage za hodanje. Zbog tromboze vena sva sam otekla, moram se pikati svaki dan s injekcijama. Kako su mi kemoterapije spalile vene, a zbog tromboze vena na vratu ne mogu mi postaviti port, svaki put sad me muče s pikanjem u femoralnu venu, što je jako neugodno, a i bolno.

Mnogo novca ode na vitamine i to samo u tekućem obliku, jer jako teško gutam, a baš taj oblik vitamina je najskuplji, a i jako je mali izbor. HZZO daje premalo pelena mjesečno, pa dodatno i to još moram kupovati. Ono što jedem je skupo, jer se radi o hrani za bebe. Mikser nam se pokvario koliko su mi miksali da nesto pojedem, treba kupiti novi.

Zbog dekubitalnih rana primorani smo kupovati sve što je potrebno, jer HZZO to ne plaća. Tyrosur prašak koji je 'samo' 40 kuna traje par dana, jastuk za dekubitalne rane, ma puno je toga a uvijek nešto iskrsne da fali.

Kako sam se već gušila stavili su mi traheotom, i sad trebam mnogo sterilnih kompresa jer traheotom se mora održavati čistim, a HZZO opet sve ograničeno daje. Žalosno je to . Kako nema tko da brinuti o meni, trebala bih sad ići u posebnu ustanovu gdje se brinu za takve pacijente, a to košta 5.000 kuna mjesečno kojih ja nemam, kao ni moja obitelj. Moji su rastavljeni, tata ima mirovinu od 1.900 kuna, teško je bolestan i on treba brigu, a mama radi još za oko 5.000 kuna i pomaže mene, ali to nije dovoljno.

Više nemamo za ništa, ni za vitamine, koji mi najviše fale da me nakon kemoterapije barem malo podignu i da se lakše oporavim. Imam puno neplaćenih računa zbog moje bolesti, jer smo sve ulagali u to da što dulje poživim“, završava pismo Marija u nadi da će doprijeti do srca dobrih ljudi koji osjećaju njezinu životnu dramu.

Oni koji žele pomoći Mariji mogu to učiniti uplatom na broj računa Zagrebačke banke: HR6623600003510055150
 

Božica Ravlić

Objavljeno: 07.09.2015