Ministar obrazovanja Mornar promptno je iznašao 44 milijuna kuna za ovu školsku godinu, no, prema mojoj procjeni, za trajno rješenje problema asistenata u nastavi potrebno je oko 850 milijuna kuna

 

Poslije dugog i kišnog ljeta krenula je nova školska godina. Dok su neki roditelji s radošću vodili svoje prvašiće prvi puta u školu, drugi su svoju djecu vodili na mirni prosvjed na Markov trg.

Riječ je o roditeljima učenika s teškoćama u razvoju za čiju djecu prvog dana nastave nisu bili osigurani asistenti u nastavi. Pred zgradu Vlade RH došli su iz udaljenih dijelova Hrvatske, ali zbog čega su ti roditelji prosvjedovali?

Svoje djetinjstvo proveo sam s drugim vršnjacima s teškoćama u razvoju u specijaliziranim školama. Školski program bio nam je prilagođen kako bi ga mogli što kvalitetnije usvajati. U to doba nije bilo asistenata u nastavi jer su djeca bila getoizirana i smještena u centre za odgoj i obrazovanje primjerene njihovim oblicima invaliditeta. Tek poneka djeca s lakšim invaliditetom pohađala su redovne škole, ali njihov broj je statistička pogreška.

Slomom starog, socijalističkog poretka počinje rasti svijest o potrebi integracije djece s teškoćama u razvoju u civilno društvo. Ako smo se odlučili da idemo u tom pravcu, logično je da toj djeci treba osigurati potrebnu pomoć kako bi što potpunije i kvalitetnije mogla sudjelovati u nastavi. No, mjerodavne su institucije 's figom u džepu' obećavale integraciju djece s invaliditetom u redovni školski sustav kako ne bi bila diskriminirana i getoizirana. I to je jedino što je konkretno i rađeno – pusta obećanja, naklapanja, baljezgarije. Getoizacija djece s invaliditetom pokazala se u punoj formi upravo u trenutku prosvjeda njihovih roditelja na Markovu trgu: dok su u ponedjeljak njihovi kolege bez invaliditeta zasjeli u svoje klupe, djeci s teškoćama u razvoju, većini njih, pravo na obrazovanje je uskraćeno jer nisu osigurana sredstva za asistente u nastavi.

Ministar obrazovanja, znanosti i sporta Vedran Mornar promptno je iznašao 44 milijuna kuna za ovu školsku godinu. Dio tih sredstava dolazi iz fondova Europske unije, no to je nedostatna svota za potrebe na terenu. Prema mojoj procjeni za trajno rješenje problema potrebno je oko 850 milijuna kuna. Zbog situacije u kojoj se nalazimo te općeg gospodarskog stanja toliko sredstva neće nam biti na raspolaganju ni za dva desetljeća. Tu nisu u pitanju samo financije već treba i školovati te educirati osobe za asistente u nastavi, prilagoditi škole i vrtiće djeci s invaliditetom, educirati školski kadar o mogućnostima svojih učenika koji imaju invaliditet, a ono što je također jednako bitno, asistente u nastavi treba i na primjereno platiti. U rješavanju problema, osim Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, trebaju sudjelovati financijski županijske i lokalne vlasti uz kvalitetne programe iz fondova Europske unije koji Hrvatskoj stoje na raspolaganju. Duboko vjerujem da će državne, županijske i lokalne vlasti poštovati odredbe Ustava u kojem jasno stoji da je zabranjena svaka diskriminacija. U ovom slučaju upravo je riječ o diskriminaciji najosjetljivije populacije društva koja je bez tuđe pomoći i zaštite institucija posve nemoćna.

Marko Damjanović

Objavljeno: 11.09.2014