Žalosno je da netko kome je dano povjerenje da sjedi u liječničkoj komisiji, kojoj je smisao pomoći osobama sa zdravstvenim poteškoćama, koristi svoju moć kao prikaz nadmoći nad slabijim, liječeći tako samo vlastite frustracije

 

Hrvatsko zdravstvo tresu nove afere - od nabave uređaja za specijaliziranu dijagnostiku do kadrova koji sudjeluju u operacijskim dvoranama a nemaju potrebnu stručnu spremu niti obrazovanje.

Kako sam nedavno došao s rehabilitacije iz toplica, ponukan pričom jedne bliske poznanice, odlučio sam se njezino iskustvo podijeliti s čitateljima In-Portala kako bih barem donekle spriječio da se i drugima to ne dogodi. Kao što se zna, boravak u toplicama ovisi o preporuci liječnika i šifre na temelju koje se dobiva pravo na rehabilitaciju. Vrste liječenja i oporavka u toplicama jasno su određene pravilnikom zdravstva. Neke od šifri nose boravak u trajanju od tjedan, dva ili više. Temeljem moje dijagnoze dodjeljuje mi se šifra koja mi omogućuje tri tjedna boravka na rehabilitaciji na godišnjoj razini.

Proces dobivanja boravka i termina je sljedeći. Pacijent treba otići kod svog osobnog liječnika koji ga šalje fizijatru na pregled, nakon mišljenja fizijatra i preporuke, ovisno o dijagnozi, doznaka se upućuje liječničkim komisijama koje trebaju odobriti traženi boravak na rehabilitaciji. Uglavnom se na tim komisijama dopuštaju tražene preporuke za boravak u toplicama. Nakon toga se opet ide k osobnom liječniku koji daje uputnicu za hospitalizaciju u toplicama. Sada kada znamo postupak dobivanja boravka u toplicama na rehabilitaciji, pozabavit ću se pričom svoje poznanice. Ona već više od deset godina ide redovito na rehabilitaciju. Doduše, često mijenja zdravstvene toplice u Hrvatskoj tako da je posljednje godine boravila u Rovinju gdje smo se i upoznali. Ove godine napravila je proceduru kao i svake te je dobila termin za boravak krajem srpnja.

Nažalost, kada je dobila ovjerenu doznaku zaboravila je pogledati vrijeme koje je odobreno i šifru, vjerujući kako je dobila kao i prijašnjih godina boravak u trajanju od tri tjedna, međutim to ovaj put nije bio slučaj. Njezin osobni liječnik zabunom je upisao krivu šifru koju je komisija odobrila, a prema toj šifri imala je pravo na dva tjedan rehabilitacije. Dva, tri tjedan prije odlaska u toplice nazvala je liječnika iz komisije koji je odobrio doznaku te ga zamolila je li moguće da se napravi nova doznaka u trajanju od tri tjedna jer je došlo do zabune njenog osobnog liječnika. Na to joj je on odgovorio da može imati bilo kakvu doznaku, ali on svoje mišljenje neće promijeniti, već će dobiti dva tjedna koja su joj već odobrena. Kako zakon kaže da odjelni liječnik u toplicama može odobriti dodatno vrijeme za rehabilitaciju ako je pacijentu potrebito tako je poznanica otputovala s tom mišlju Rovinj nadajući se da će tako biti i u njenom slučaju te će ova neugodna situacija biti riješena. Ipak do toga nije moglo doći jer je njeno oštećenje trajno, a nije posljedica nedavne traume. U tim se situacijama može u toplicama produžiti liječenje. Liječnik joj je savjetovao da ponovno nazove komisiju te lijepo zamoli da joj izađu u susret da spornu situaciju, koja je nastala liječničkom pogreškom, riješe u njenu zdravstvenu korist. Kada je ponovno nazvala liječnika u Zagreb, liječnik je i dalje bio bahat i nadmen te je kategorički odbijao produljenje, a na kraju razgovora se cinično nasmijao i prokomentirao "nadam se da sam Vam pomogao“.

 Ništa joj drugo nije preostalo nego prihvatiti činjenicu kako neće dobiti dodatnih sedam dana rehabilitacije. Nije mogla ići u sukob s liječnikom iz komisije jer on odlučuje o ostalim pomagalima koja su njoj potrebita te fizikalnim vježbama koje ima kod kuće. Čuvši za situaciju koja joj se događa njezini kolega iz toplica uključujući i mene, odlučilo smo prikupiti novac za njezinih dodatnih sedam dana boravka, kako bi imala potpunu rehabilitaciju, poput nas. Žalosno je da netko kome je dano povjerenje da sjedi u liječničkoj komisiji, kojoj je smisao pomoći osobama sa zdravstvenim poteškoćama, koristi svoju moć kao prikaz nadmoći nad slabijim, liječeći tako samo vlastite frustracije i puneći osobni ego. Zasigurno dok je išao na fakultet je morao položiti Hipokratovu zakletvu. Ovaj liječnika kao da taj dan nije bio prisutan tamo. Ovakvim ponašanjem jasno dokazuje kako mu je sasvim svejedno stanje njegove pacijentice već mu je isključivo bitan potpis koje stavio na papir. Kao da je pacijent tu radi sustava, a ne sustav radi pacijenta. Znam i nadam se da je to ipak izolirani slučaj no svejedno ne treba pred tim zatvoriti oči jer takvi ljudi nisu dostojni rada s ljudima i poziva kojeg je odabrao. Sramota je za sve liječnike, medicinsko i fizijatrijsko osoblje koji rade u toplicama s pacijentima i u potpunosti se angažiraju radi njihovog što boljeg oporavka.

Piše: Marko Damjanović

Objavljeno: 29.08.2014