PITANJE: (E. R) Poštovani, radila sam dugi niz godina u jednoj kompaniji. Imam lakši tjelesni invaliditet koji je nastao kao posljedica genetske predispozicije. Za vrijeme rada imala sam ljubavnu aferu sa šefom odjela i ostala sam trudna.

Nitko od kolega s odjela nije znao za našu situaciju. On je imao ženu i djecu i želio je totalnu diskreciju. Ja sam rodila i postalo mi je vrlo teško, tražila sam ga da snosi odgovornost za svoje djelo jer odgovornost je zajednička, tim više što smo to činili slobodno i dobrovoljno. Osjećam se izigrano. Ne mora biti u nikakvoj vezi sa mnom, ali očekujem da financijski podupire svoje dijete, odnosno da plaća alimentaciju. Napravila sam jednu glupost. Htio me potkupiti i dao mi je 50.000 kn nakon što sam mu rekla da sam trudna kako bih našu aferu zauvijek zadržala za sebe. Ja sam prihvatila novac jer mi je trebao i činilo se to dosta novca tada. Nikada još takav bunt novčanica nisam držala u ruci. No, zatražio me da mu potpišem izjavu koju je napisao, a u kojoj je stajalo da više ništa neću od njega financijski potraživati za dijete. Sad sam svjesna koliko je taj iznos bio smiješan. Potrošila sam ga na dijete u prvoj godini života. Imam li pravo na plaćanje alimentacije s obzirom na to da sam potpisala izjavu koju je on sastavio, a da nije ovjerena kod javnog bilježnika.
ODGOVOR: Poštovana, iz svega navedenog pretpostavljam da dotični nije priznao očinstvo, odnosno, da nije upisan u maticu rođenih djeteta kao njegov otac. U tom slučaju trebalo bi prije svega utvrditi očinstvo djeteta. Prema Obiteljskom zakonu (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, u daljnje tekstu: Zakon) to je moguće na dva načina – utvrđivanjem očinstva priznanjem ili pak utvrđivanjem očinstva sudskom presudom. Priznanje očinstva je jednostrani pravni akt kojim izjavu volje daje muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u postupku propisanom Zakonom.

Očinstvo se može priznati na zapisnik pred matičarom, centrom za socijalnu skrb i sudom (iznimka je priznanje oporukom), a potreban je i pristanak majke te djeteta (ako je starije od 14 godina i sposobno shvatiti značenje pristanka). U Zakonom propisanim slučajevima traži se suglasnost centra za socijalnu skrb. Međutim, s obzirom na Vašu situaciju, takvo što malo je vjerojatno. U tom slučaju potrebno je provesti postupak utvrđivanja očinstva sudskom presudom. Pravo na tužbu radi utvrđivanja očinstva pripada djetetu (do 25. godine života), majci djeteta (do 18. godine djetetova života), centru za socijalnu skrb (do 18. godine djetetova života) te muškarcu koji je dao priznanje, ali nije dobio potrebni pristanak ili suglasnost (ovo posljednje nije relevantno za Vaš slučaj).

Prema Zakonu, ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu u njegovo ime može podnijeti osoba koja ga po zakonu zastupa. Centar za socijalnu skrb podnijeti će tužbu samo u slučaju kad znade tko je otac djeteta, a majka se ne služi svojim procesnopravnim ovlastima na podizanje tužbe.

Najčešći slučaj u praksi je da se u sporu na strani tužitelja pojavljuje dijete kao prvotužitelj zastupano po majci i majka kao drugo tužiteljica, a budući da su njihovi interesi sukladni u sporu će imati položaj jedinstvenih suparničara (učinci presude se odnose na oba tužitelja). Tuženi će biti muškarac čije se očinstvo utvrđuje. Postupak utvrđivanja očinstva sudskom presudom je hitan i javnost je isključena. Važno je napomenuti da se predujam za troškove vještačenja isplaćuje iz sredstava suda. Ako se vještačenjem dokaže da je tuženi muškarac otac djeteta, sud donosi presudu kojom se utvrđuje da je tuženi muškarac otac djeteta te se uspostavlja roditeljski odnos oca s djetetom i svi pravni odnosi koji iz toga proizlaze. Isto tako, obveza je suda da odluči o roditeljskoj skrbi što u ovom slučaju podrazumijeva donošenje odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, kako će se odvijati susreti i druženja s roditeljem s kojim dijete ne živi, a po potrebi i donošenje odluke o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi. Također, sud je obvezan po službenoj dužnosti donijeti odluku o uzdržavanju djeteta ako majka ili dijete taj zahtjev nisu sami postavili u tužbi radi utvrđivanja očinstva. Sud nikada nije vezan dogovorom roditelja oko uzdržavanja djeteta ako bi to bilo na štetu djeteta odnosno protivno dobrobiti i najboljem interesu djeteta, stoga je Vaš prethodni dogovor s ocem djeteta bez učinka. U prilog tome govori i čl.91.st.2. Zakona koji kaže da se roditelj ne može odreći roditeljske skrbi, a uzdržavanje djeteta je svakako jedan vid roditeljske skrbi. Dakle, iz svega navedeno, otac djeteta bio bi dužan pridonositi za uzdržavanje djeteta.

S eventualnim dodatnim pitanjima možete se obratiti Pravnoj klinici na mail: klinika@pravo.hr.

Odgovara: Matija Kontrec, Pravna klinika u Zagrebu

Napomena: Pitanja za rubriku Kutak za stručnjake šaljite na: mladen.kristic@in-portal.hr

Objavljeno: 05.06.2014