PITANJE: H.F. (27) Živim sama s majkom koja je uvijek imala zaštitnički odnos prema meni. U trećoj godini počela sam gubiti vid i veoma brzo bila potpuno slijepa

Majka je uvijek  brinula o svemu, otac nas je napustio odmah nakon mojeg rođenja i ona koliko sam ja znala nikada nije imala vezu nakon njega. Cijeli život usmjerila je samo na mene. Nisam nezahvalna, prihvatila sam to kao normalno stanje. U biti, svjesna da i nije potpuno normalno. Ja imam već 27 godina, nikada nisam imala ljubavnu vezu, poljubila sam se nekoliko puta. Da, djevica sam, dokaz da postoje i u tim godinama. Kako da ostvarim kontakt s muškim spolom, kada ona prati svaki moj korak? Ponekad me uhvati bijes, želim svoj život. Financijski si to ne mogu omogućiti, iako radim primanja mi nisu dovoljna da krenem u podstanarski život. Kako da objasnim majci da želim svoj život?
ODGOVOR: Draga H.F. jeste li ikada majci jasno i glasno rekli upravo to: Ja želim svoj život! I što je ona na to rekla? Vjerujem kako niste, već se nadate kako će ona to sama shvatiti i potom Vam sama dati više životnog prostora. Vjerojatno vas obzir i strah da ju ne povrijedite sprječava da to tako otvoreno izrazite i za to se zauzmete.
No, to što želite svoj život ne znači da ne želite i svoju majku u njemu, samo na drugačiji način.
To nije uvredljivo i u zdravom odnosu je potpuno normalno.
Vaša majka, ako ne drugačije, onda u svojoj dubini, i sama je svjesna kako biste Vi trebali imati svoj život, no ta spoznaja istovremeno je plaši, te radije podržava postojeći status quo. Sve samo da Vi budete “na sigurnom“. Svakom roditelju to je prva briga za svoje dijete. Vaša sljepoća tu njezinu brigu samo je pojačala.
Nije nevažno niti to što Vas je majka sama odgajala, te u Vašem odgoju nedostaje ona muška komponenta koja daje više sigurnosti. Majke znaju pretjerati u prevelikoj brizi i zaštićivanju, no tada najčešće očevi ispravljaju takva ponašanja potičući dijete na više samostalnosti, istovremeno umirujući majku.
Vaša majka je Vama trebala biti, kako se to kaže i otac i majka u jednome. Bila je itekako svjesna svoje povećane odgovornosti. Uložila je puno u Vas i na kraju napravila "vrlo dobar posao“. To se očituje u tome što ste samostalni, što radite i dobro funkcionirate, što se, unatoč svome ograničenju koje nije malo, ne bojite života.
Ako uzmemo kako je najvažnija zadaća svakog roditelja osposobiti svoje dijete za život, a Vaša majka je to, uz daleko teže životne i odgojne okolnosti i učinila, onda je njezina zasluga još i veća. Za to joj svakako treba odati priznanje.
No, to onda znači i to da Vam sada, kad dolazi Vaše vrijeme da pokažete što ste i tko ste, mora dati svoje povjerenje i pustiti Vas da to i učinite.
U zdravom i neopterećenom odnosu, roditelj uživa u tome.
Ona pretpostavlja kako Vas zbog sljepoće vjerojatno čeka teži životni put ( no Vi ste ga i do sada već imali i iskusili). Boji se da biste mogli biti povrijeđeni i boli koju biste mogli doživjeti upustite li se i zaplovite li punim jedrima u život.
Vaša majka je i sama bila povrijeđena i zbog toga je vjerojatno duboko patila. Od toga Vas želi zaštititi.
No, nečiji životni put nije određen njegovim ograničenjem. Ponekad nas vrlo iznenadi način na koji je raspodijeljena sreća. Često se kaže kako sreća prati hrabre.
Pa, draga H., Vi ste očito hrabri i ja vjerujem kako će sreća biti Vaš vjerni pratilac kroz život. A vjerujem i u to kako ćete, malo po malo, razgovorom s majkom i strpljenjem uzimati sve više prostora za svoj život i nekoga vrlo posebnoga u njemu, onakvoga kakvoga apsolutno zaslužujete.

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Objavljeno: 22.10.2013