PITANJE: F. B. (31) Imam 100-postotni invaliditet i u stalnom sam radnom odnosu. Kako se ne osjećam još spremna za povratak na posao, a istekao mi je porodiljni, možete li mi odgovoriti imam li pravo na neplaćeni dopust?

 Koliko on može trajati i hoće li to poslodavcu dati prostor da me ne primi natrag nakon dopusta? Plašim se otkaza. Koja su moja prava jer želim nastaviti raditi, ali uistinu se s obzirom na svoje zdravstveno stanje koje nije za bolovanje ne osjećam još sposobna za to?

ODGOVOR: Poštovana, prema čl. 66. Zakona o radu (NN 73/13) poslodavac može radniku odobriti pravo na neplaćeni dopust. Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, što znači da se ne prekida radni odnos već isti miruje s tim da poslodavac može odjaviti radnika iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja (bez obzira na dužinu neplaćenog dopusta). Ukoliko poslodavac izvrši odjavu radnika s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, za vrijeme korištenja prava na neplaćeni dopust radnik može sam sebi uplaćivati doprinose za mirovinsko osiguranje koristeći institut produženog mirovinskog osiguranja sukladno čl. 18. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), inače se vrijeme neplaćenog dopusta ne računa u staž osiguranja kao mirovinski staž, dok se status osigurane osobe u sustavu zdravstvenog osiguranja može steći prijavom preko bračnog ili izvanbračnog druga. Međutim, pravo na neplaćeni dopust, poslodavac Vam može, ali i ne mora odobriti te samo o njegovoj volji ovisi hoće li Vam ga odobriti.

Stoga ću Vas uputiti na drukčije rješenje Vaše situacije. Naime, čl. 22. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 54/13) propisuje da nakon što je iskorišteno pravo na rodiljni i roditeljski dopust jedan od zaposlenih roditelja ima pravo ne raditi do navršene 3. godine života djeteta. Za vrijeme korištenja tog prava, prava i obveze zaposlenog roditelja iz radnog odnosa miruju. Dakle, u tome je sličnost ovog prava s pravom na neplaćeni dopust, tako da i ovdje vrijedi sve što sam prethodno napisala o zdravstvenom osiguranju i doprinosima za mirovinsko osiguranje. Bitna razlika između ta dva prava je u tome što se zahtjevu radnika za mirovanjem radnoga odnosa do tri godine djetetova života poslodavac ne smije usprotiviti. Onemogućavanje radnika da se koristi ovim pravom spada u najteže prekršaje poslodavca za što su predviđene i vrlo visoke novčane kazne.
Također, nakon proteka mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta, radnik koji je koristio to pravo ima pravo povratka na poslove na kojima je radio prije korištenja tog prava, a ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao prije korištenja tog prava. Ako radnik prestane koristiti to pravo, poslodavac ga je dužan vratiti na poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava, u roku od mjesec dana od dana kada ga je radnik obavijestio o prestanku korištenja toga prava, što znači da se radnik može vratiti na posao i prije navršene djetetove treće godine života.
Tihana Levak, Pravna klinika u Zagrebu

Objavljeno: 06.04.2014