"Znam da je danas teško naći svoje mjesto na tržištu rada, ali opet živjeti od osobne invalidnine od 1250 kuna – jednostavno nije dostojno čovjeka.Stoga, svi na posao!", poručuje Ivana

 

"Poručujem svim osobama s invaliditetom da ako mogu, ako imaju prilike, obvezno počnu raditi, jer rad oplemenjuje", rekla je Ivana Bečko (24) iz Zagreba, pomoćni knjigoveža u proizvodnom pogonu URIHO-a, Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, na Kajzerici.

Ivana je još u djetinjstvu dobila epilepsiju, i to s dvije godine u vrtiću. Nije znala objasniti razloge, osim da je pala, a to se sve zataškalo roditeljima. S posljedicama se nosila sve do dvanaeste godine, kada je odjednom sve prestalo i nije se ponovilo do današnjeg dana. Tijekom vremena utvrđeno joj je oštećenje od 12 posto.

"U početku me djeca nisu prihvaćala, međutim se kasnije to sve promijenilo – oko dvanaeste godine napokon sam se i ja osjećala prihvaćenom: jer bila sam po njima topla osoba i društvena. Zamijetili su i moju osobinu da volim drugima pomagati tako da više nisam imala problema u komunikaciji i u društvenim odnosima", rekla je Ivana.

Živi s roditeljima i s mlađom sestrom, koji su joj oduvijek bili velika podrška.

Osnovnu školu završila je u Zagrebu, 'Otona Ivekovića' – sve do četvrtog razreda, a potom je nastavila osnovnoškolsko obrazovanje u OŠ Nad lipom. Srednju školu završila je u Centru za odgoj i obrazovanje Zagreb u Zagorskoj 14, smjer pomoćni knjigoveža. Nakon toga je nastavila 2013. godine u šestomjesečnom razdoblju u Radnom centru URIHO-a u Gundulićevoj, na istom zanimanju, da bi se godinu dana kasnije zaposlila u URIHO-u.

Na neodređeno vrijeme potpisala je ugovor o radu 29. kolovoza 2017., što joj pričinja izuzetno zadovoljstvo jer ne mora više brinuti o neizvjesnosti hoće li biti primljena ili ne. To se također odrazilo i na njezinu kvalitetu života: samostalnija je, smirenija i napokon može raditi konkretne planove za budućnost.

Od 2014. godine počela se baviti pikadom u sklopu URIHO-a. U ovih tri godine ostvarila je sljedeće rezultate: 2015. godine osvojila je treće mjesto u Prvenstvu električnog pikada, u Velikoj Gorici 2016. osvojila je drugo mjesto ekipno u pikadu, a 2017. treće mjesto pojedinačno u HVIDRA Susedgrad u Gajnicama. Tada se okušala po prvi puta i u visećoj kuglani, koji je igrala i u Poreču u sklopu Sportsko-rekreativnih igara državne razine, gdje je došla na 15. mjesto u pikadu te na 47. u visećoj kuglani.

U sport je zakoračila još kao djevojčica u osnovnoj školi, a kasnije i u srednjoj. Bavila se rekreativno plivanjem, atletikom, skokom u dalj.

U kategoriji djece s teškoćama u razvoju u osnovnoj školi natjecala se u svim navedenim disciplinama, tako da je u plivanju imala svojevremeno treće mjesto – 2007., drugo mjesto 2008. i 2009.; u skoku u dalj 2008. drugo mjesto, 2011. prvo mjesto u atletici na 100 metara. Tijekom srednje škole, u trećem razredu, imala je natjecanje u 'štafeti' 2012. godine s drugim osvojenim mjestom.

"Sport mi znači priliku da budem uspješna, samostalna, učinkovita. Mjerilo je mojih sposobnosti i drago mi je da sam krenula u taj sportski svijet. Sportska ekipa mi je odlična, a ujedno su mi i prijatelji i kolege s posla. Već smo se povezali tijekom godina tako da svi jedva čekamo zajedničke turnire", rekla je Ivana.

Na poslu je svojevremeno doživjela susret s klevetama, što ju je pogodilo.

"Bilo mi je teško. Nisam se do današnjeg dana usudila reagirati, ali mogu samo reći da riječi mogu itekako pogoditi i ostaviti posljedice. Naime, natjeraju te da se čovjek povuče i nema više povjerenja. Na mene se to odrazilo da sam da sam samo mogla plakati, nisam odreagirala, nisam imala snage. Inače, ja sve poštivam i svjesna sam da svi imaju svoje životne sudbine. Nastojim da drugima pomognem, a ako ne mogu konkretno, neću ni odmagati", rekla je.

Zbog velikog prijateljstva, želja joj je bila da navede imena onih koje izuzetno cijeni u radnom okruženju: Valentina Orečić, Gordana Ilić, Josip Burković, Toni Peronja, Matej Pavelić, Kristijan Vincek, Nada Montag.

"Moram reći da sam imala izuzetnu čast da nam je među pretpostavljenima Jadranka Blagus, koja nam omogućava pristojnu atmosferu na poslu. I ne samo to: kraj nje sam zajedno s drugima dobila priliku za sportska natjecanja, jer nas je zamijetila kao vrsna sportašica, a ujedno i priliku za putovanja koja obožavam. Ravnatelja Josipa Držaića pohvaljujem kao takvog, jer je uistinu čovjek", naglasila je Ivana.

Najviše je veseli druženje na poslu s najboljim prijateljima.

"Jedva čekam da dođem na posao svaki dan, jer kad sam s kolegama i kolegicama život lakše prolazi“, nadodala je.

Na kraju je poručila: "Znam da je danas teško naći svoje mjesto na tržištu rada, ali opet živjeti od osobne invalidnine od 1250 kuna – jednostavno nije dostojno čovjeka.Stoga, svi na posao!"

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 14.11.2017