Pogled iz kolica Ante Raosa: Čimbenici koji utječu na mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom

Zablude o sposobnosti osoba s invaliditetom za obavljanje zahtjevnih i važnih poslova razlog su njihove kontinuirane nezaposlenosti


 

Brojni čimbenici utječu na mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom. Strukturni faktori utječu na tržište rada i zakonodavstvo.

Svakako je jedan od ključnih izazova u zapošljavanju osoba s invaliditetom i vrsta invalidnosti. Stoga mislim, ako želimo biti odgovorna zajednica, moramo zapošljavanju osoba s invaliditetom posvetiti više pažnje i vremena. Kako bi smo to kvalitetno odradili potrebno je istražiti sljedeća pitanja: kako različita vrsta invaliditeta utječe na mogućnost zapošljavanja, koja je važnost spola, dobi, etničke pripadnosti, obrazovanja i radne sposobnosti među samim osobama s invaliditetom. To su samo neka od pitanja koja moramo rasvijetliti kako bi smo formirali različita radna mjesta koja su pogodna za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom u svakom trenutku su u nepovoljnom položaju, ali posebno se to ističe i pokazuje kada je u pitanju zapošljavanje, a ono što je najgore u tome to je izvan njihove invalidnosti. Po nekim europskim iskustvima, moramo se bazirati na šest ključnih čimbenika u zapošljavanju osoba s invaliditetom - i to na dob, spol, etničku i regionalna pripadnost, obrazovanje i radnu sposobnost. Ako tome još dodamo radne trenere čija je zadaća višestruka u procesu zapošljavanja, tek onda možemo reći kako smo otvorili frontu koja istinski olakšava bolje pozicioniranje osoba s invaliditetom na tržištu rada. Naravno da je suradnja sa poslovnim sektorom neminovna, ali to je izazov za radne trenere.

Ono što je važno istaknuti svakako su nedostatak pristupa, zablude o invalidnosti, diskriminacija i prekomjerna zaštita osoba s invaliditetom na radu. Kada kažem nedostatak pristupa, moram naglasiti kako postoji institucija za prilagodbu radnog mjesta (Zavod za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom), ali u isto vrijeme ne postoje pristupi do radnog mjesta, što osobama s invaliditetom ubija samopouzdanje i definitivno udaljava od volje za zapošljavanjem.

Isto tako, za osobe s invaliditetom obično je puno teže s obzirom na česte nedostatke kolaterale. Mnogi poslodavci, institucije vlasti, pogrešno razmišljaju o osobama s invaliditetom, a da ne govorim o kreditnim uvjetima koji sprečavaju osobe s invaliditetom u ostvarenju svojih snova.

Zablude o sposobnosti osoba s invaliditetom za obavljanje zahtjevnih i važnih poslova razlog su njihove kontinuirane nezaposlenosti, a ako im se i dogodi posao, onda neće imati priliku i mogućnost promocije i nadogradnje svoje karijere. Odmah naglašavam kako se ove zablude ne događaju isključivo kod samih poslodavaca, već i u nekim obiteljima. Nažalost, i same osobe s invaliditetom ponekad svojim stavom i očekivanjima značajno utječu na malu zapošljivost OSI populacije.

Poslodavci diskriminiraju osobe s invaliditetom zbog pogrešne predodžbe o njihovim mogućnostima ili zbog toga što ih ne žele uključiti u proizvodne procese. Moram naglasiti kako različita oštećenja izazivaju i različite predrasude. Oni koji su u najtežoj situaciji svakako su osobe s različitim intelektualnim izazovima. Diskriminacija je jako izražena i uslijed spolne, nacionalne ili vjerske pripadnosti, stoga mnoge osobe s invaliditetom olako prihvaćaju određene zahtjeve jer očekuju kako će se situacija njihovim pozitivnim stavom promijeniti.

Nažalost, mi u Hrvatskoj još uvijek imamo zaštitnu zakonsku regulativu koja regulira zapošljavanje osobe s invaliditetom, ali ta ista regulativa, koja bi trebala biti 'vjetar u leđa', otežava zapošljavanje navedene populacije. Ne možemo očekivati zainteresiranost poslodavaca za zapošljavanje onih koji traže kraći radni dan, duži godišnji odmor, veću otpremninu. Ne sumnjam kako su ta zakonska rješenja napravljena s najboljom namjerom, ali takva zakonska rješenja poslodavce dovode do zaključka kako su im osobe s invaliditetom manje produktivni i skuplji, a time i nekonkurentni radnicima bez invaliditeta.

Ove moje misli dovode do zaključka kako je neophodno uključivanje osoba s invaliditetom na svim razinama u proces odlučivanja, ali i postavljanje optimalnih rješenja koja će omogućiti zajednicu jednakih mogućnosti.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti