"Biti majka s tjelesnim oštećenjem, moram priznati, najteža je ali u isto vrijeme i najljepša stvar u životu. Svaki dan je drugačiji, poseban i nezaboravan",kaže mlada mama iz Lepoglave

 

Vedrana Bunić mlada je žena i majka iz Lepoglave. Kroz smijeh nam poručuje da zdravi samo kukaju i plaču čim ih nešto zaboli.

"Neka pokušaju zaplesati slavonsko kolo na jednoj nozi kao jedan čovjek kojeg sam upoznala pa da vide što je to volja."

"Rođena sam 25. prosinca 1987. godine. Od rođenja bolujem od cerebralne paralize i imam 80 posto oštećenja na donje ekstremitete, znači da mi je kretanje otežano. Školovanje sam završila uz veliku potporu obitelji i prijatelja i po zanimanju sam ekonomista. Po završetku školovanja, uslijedila je klasična priča, s obzirom na to da su osobe s invaliditetom još uvijek na samoj margini društva dosta dugo sam bila bez posla", priča nam Vedrana.

Prvi posao Vedrana je dobila u sklopu projekta javnih radova u Gradskoj upravi grada Lepoglava.

"Ovim putem posebno zahvaljujem gradonačelniku, ali i njegovom zamjeniku Hrvoju Kovaču jer su mi je pružili priliku za rad čak dva puta u sklopu javnih radova. Svi zaposlenici Gradske uprave izašli su mi maksimalno u susret te mi omogućili da se što više i bolje uklopim u njihovu radnu i društvenu sredinu ne gledajući na mene kao osobu s invaliditetom već kao na ravnopravnu građanku grada Lepoglave. Nakon rada u Gradskoj upravi pružila mi se prilika da se zaposlim u jednoj od udruga osoba s invaliditetom kao administrativni djelatnik također preko programa javnih radova." Prilika za rad bila je Vedrani bila neprocjenjiva. "Upoznala sam ljude iz gotovo cijele Hrvatske, različite životne priče, ljude s težim i lakšim invaliditetom, sklopila sam mnoga prijateljstva i stekla radne navike. Iskustvo je to koje ću pamtiti cijeloga života."

Vedrana se ostvarila i kao žena i majka, njezin sinčić ima tri i pol godine, a suprug joj je velika podrška u svemu i njene kako sama kaže, mane pretvarao je u vrline i ni jednog trena nije za supruga bila osoba s invaliditetom, nego Vedrana.

"Biti majka s tjelesnim oštećenjem, moram priznati, najteža je ali u isto vrijeme i najljepša stvar u životu. Svaki dan je drugačiji, poseban i nezaboravan, čak i one stvari za koje sam mislila da su za mene nemoguće sad vidim da su itekako moguće , ali bez supruga i svoje obitelji ne bihuspjela, jer majčinstvo nosi sa sobom velike izazove, a pogotovo kad imate poteškoće u kretanju", istaknula je ova pozitivna mlada žena.

"Trenutno sam nezaposlena i u procesu vještačenja za invalidsku mirovinu. Moram napomenuti da mi do sada kao osobi s invaliditetom nisu data nikakva prava na temelju invaliditeta. Želja mi je da se svi skupa potrudimo da nas se čuje i makne više s margine društva i da nam se omoguće sva prava koja često ostaju tek na papiru. Nikad, ali baš nikad ne odustajte od borbe za sebe i za svoja prava", zaključuje Vedrana.

Anita Blažinović

Objavljeno: 13.06.2017